Pismo
Poštovani,
tražim savjet jer se osjećam izgubljeno i preplavljeno emocijama. Bio sam u vezi više odi tri godine s djevojkom koja je bolovala od tumora na mozgu koji se vratio, ali je, srećom, stabiliziran uz lijekove.
Započeli smo vezu u njezinoj remisiji, a kada se tumor opet pojavio, stalno mi je govorila da je slobodno mogu napustiti, ali to nikada nije bila opcija za mene.
Uz mnoge životne poteškoće, pala je u depresiju koja se, uz neadekvatnu i promjenjivu terapiju, postupno pojačavala.
Bio sam joj velika podrška jer je volim – noću sam je uplakanu slušao i ohrabrivao, pomagao joj u svakodnevnim stvarima, s njom odlazio kod doktora. Jedno sam vrijeme bio gotovo jedina osoba kojoj se mogla povjeriti jer se u bolesti i depresiji distancirala od prijatelja i obitelji.
Ima sina iz prvog braka, ali njega nije nikada bilo, jer dečko nije empatičan, a i sam je u nekoj depresivnoj fazi, tako da sam puno toga podnio ja, ali da sam možda mogao i više, moguće je.
Prije dva mjeseca uzela je bolovanje zbog stresa na poslu i tu sam je također podržao kako u razumijevanju, tako i financijski, ali otad se potpuno povukla i postala još depresivnija, s tim da je u kratko vrijeme promijenila tri lijeka za depresiju.
Prije 15 dana prekinula je svaki kontakt sa mnom. Pokušao sam razgovarati i pomoći, ali sam time samo pogoršao situaciju i njezino stanje. Odjednom dobivam teške riječi, mržnju i zabranu dolaska, čak i prijetnju da će me prijaviti policiji.
Iskreno, proživljavam teške dane i bol me ubija jer želim biti uz nju, iskreno je volim, pokušavam i pomoći joj, a ne mogu.
Na zadnji pokušaj razgovora reagirala je histerično, rekla je da me ne voli i da joj slobodno ispostavim račun za svu pomoć koju sam joj pružao. Izgovorila je toliko zlobne riječi da mi je u jednom trenutku rekla kako mogu razgovarati s njom nakon toga, da sam ja bolesna osoba.
Ne znam kako da se nosim s tim riječima i osjećajima – jesu li one dio depresije ili stvarno ono što sada misli?
Svi moji prijatelji i obitelj savjetuju mi da se maknem, da je zaboravim, ali, iskreno, ne mogu.
Duša i srce me boli, ne mogu prestati misliti na nju i brinem se za njezino dobro. Saznao sam da se nedavno povezala s davno izgubljenom rodbinom, što me dodatno zbunjuje.
Molim vas za savjet: kako se nositi s ovakvom situacijom, emocionalno se zaštititi i što mogu razumjeti o njezinu ponašanju?
Odgovor
Razumijem Vašu preplavljenost emocijama i osjećaj izgubljenosti jer ste sve napravili kako biste pomogli svojoj djevojci, a ona je prekinula vezu s Vama. Pokazali ste joj svoju spremnost da budete uz nju i u najtežim trenucima kroz koje je prolazila i niste odustali od nje iako Vam je rekla da je napustite. Ljubav koju osjećate isprepletena je s brigom za njezino zdravlje i život i sasvim je razumljivo da se pitate kako je uopće moguće da ona ne želi imati više kontakta s Vama. Moguće je da su njezini trenutačni osjećaji jednako tako preplavljujući i zbunjujući, ali odluku koju je donijela ipak ćete trebati prihvatiti jer sada možda nije u stanju biti u vezi koja je zbog nekog razloga opterećuje. Mislim da si možete pomoći tako da počnete razmišljati da ste napravili sve što ste mogli, da ste joj pokazali ljubav i razumijevanje, suosjećanje i oslonac i da ste, nakon što je prekinula kontakt s Vama, i dalje nastojali pokrenuti komunikaciju. Time što je prema Vama bila gruba i prijetila Vam prijavom policiji, htjela je jasno pokazati da se želi od Vas odmaknuti. Unatoč tome, mislim da sigurno zna koliko su Vaša djela i namjere bile iskrene i iz ljubavi. Nije jednostavno otpustiti osjećaje, ali čini se da ćete u nekom trenutku morati nastaviti sa svojim životom bez nje iako će to naravno na početku biti jako teško.
Napisali ste da su obitelj i prijatelji uz Vas i u najboljoj Vam namjeri kažu da sve zaboravite, ali za to će Vam trebati ipak malo više vremena. Da biste možda lakše prebrodili cijelu situaciju, možete potražiti pomoć psihoterapeuta s kojim ćete podijeliti kako se osjećate, ali i pronaći neki sistem funkcioniranja koji ima za Vas trenutačno smisla. Prilično ste se iscrpili u svemu i sigurno je da se trebate posvetiti sebi i svojim potrebama. Bez obzira na to koliko nam je stalo do osobe, ako osoba ne želi našu pomoć zbog bilo kojeg razloga, mislim da se trebamo povući i pustiti je da sama odlučuje o svom životu.
Anamaria Blažić, psihologinja
