Pismo
Ispričavam se unaprijed zbog količine teksta, ali potrebno mi je ventilirati se nekome. Mislim da je srž mojih problema u odgoju i općenito u djetinjstvu. Odrasla sam bez imalo emocionalne podrške i ljubavi (moji su me fizički i verbalno zlostavljali, a materijalno sam imala gotovo sve što sam htjela). Uvijek sam bila crna ovca u svemu. Bila sam cijeli život jako usamljena, bez prijatelja. Prije pet godina (u svojoj osamnaestoj) pronašla sam pravu prijateljicu s kojom sam svaki dan i imamo svoje društvo. Ta je cura jedina osoba koju smatram pravim prijateljem, svi ostali su mi za popiti kavu i razmijeniti koju poruku tu i tamo. Da prijeđem na konkretne situacije. Gej sam i 2021. sam nekoliko mjeseci dejtala s curom, nazovimo ju Lucija (tada je imala 21 godinu). Dok smo imale nešto, cijelo vrijeme sam osjećala ljubav prema njoj, ali i njezinu povremenu odsutnost. Mislim da je patila za bivšom, za koju mi je rekla da ju je voljela više od sebe, dopisivale su se iako je izlazila i sa mnom, i javljala joj se na pozive. Zavoljela sam ju stvarno, a ona me izigrala. Nakon toga nisam nikoga voljela, samo nju, kao da sam ju cijelo vrijeme tražila i čekala. Jedno sam vrijeme bila i posesivna javljajući joj se stalno, a ona me grubo odbijala. Bila je u vezi s drugom curom (ne bivšom), iako je izlazila i s tom bivšom. Nakon duge četiri godine, opet smo počele razgovarati jer mi se javila. Po njezinu ponašanju osjetila sam da me stvarno voli i želi, ali ona baš i nema više prijatelja jer se od svih udaljila i strah me da sa mnom samo ubija dosadu. Stvarno osjećam kemiju, ali me mozak vraća u prošlost kada je voljela nju, a imala nešto sa mnom. Rekla mi je da nikada nikoga nije voljela jer prije nije bila svjesna sebe i da je radila puno na sebi, što se vidi. Razgovara samo sa mnom i s nekoliko prijatelja i ne izlazi ni sa kim, osim s nama. Problem je u tome što sam stalno negativna i stalno imam crne misli. Primjerice, da će me prevariti, da će se sve to raspasti, da joj više nisam uzbudljiva, da sam joj dosadna…
I u prijateljstvu sam takva, prijateljice mi često kažu da sam stalno živčana i napeta, što je istina.
Trenutačno su mi jedine opravdane brige financije (jer studiram i plaćam si stan, otišla sam od svojih, ali sam u istom gradu kako bih se malo osamostalila) i katkad imam osjećaj da je novac koji dajem za najam bačen i da sam ga mogla potrošiti na nešto drugo. Problem mi je i fakultet jer sam ponavljačka godina, i to je to. Stvarno nemam velikih problema u životu, a ponašam se kao da imam milijun problema i stresova. Na to doista ne mogu utjecati i shvatim to tek nakon što burno odreagiram. Primjerice, zadnja takva situacija bila je kada sam imala dogovoreno s Lucijom da se vidimo i odemo van, a ona je otišla van na „rave“. Odmah sam pomislila kako joj nisam prioritet i napravila dramu koja se protegnula na više dana. Svjesna sam da je pogriješila, ali smatram i da je moja reakcija previše burna. Ne znam što da radim jer, evo, i kada je sve na svome mjestu, opet nađem razlog da budem nesretna i da me nešto izbaci iz takta i naljuti. Konstantno osjećam pritisak i nezadovoljstvo. Htjela sam upisati neku aktivnost, bilo kakvu, i jedino što bi me moglo oraspoložiti je „gym“, „shopping“, uljepšavanje (npr. čišćenje lica u salonu, farbanje, ugradnja trepavica) itd., ali trenutačno za to nemam novaca. Dan mi uljepša jedino dogovor s prijateljima da odemo negdje, pa makar to bila i kava. Jako se volim družiti i provoditi vrijeme s njima, ali ne mogu očekivati da će oni uvijek biti dostupni i svaki dan ići na kavu i druženje. A i ne želim da moja sreća ovisi o drugima. Ne znam što da radim i kako da izađem iz toga začaranog kruga i crne rupe u koju sam upala.
Odgovor
Draga čitateljice,
hvala što si ispričala svoju priču i poklonila nam svoje povjerenje. Žao mi je čuti koliko ti je teško i koliko patnje nosiš u sebi. Želim ti reći da nisi naporna, nisi “previše” i ja nisam tu da te osuđujem. Kada trpimo emocionalnu bol, to snažno može utjecati na naše svakodnevno funkcioniranje.
Mnoge emocije koje doživljavaš i to što činiš za sebe i druge, može se razumjeti kada se uzme u obzir tvoje odrastanje uz roditelje koji su bili verbalni i emocionalni zlostavljači. Odrastanje u okruženju u kojem nije bilo dovoljno sigurnosti i podrške često ostavlja tragove koje nastojimo razumjeti i zaliječiti poslije u životu.
Unatoč tome, u tvom upitu prepoznajem neke tvoje snage. Vrlo si introspektivna: promišljaš o svojim ponašanjima, emocijama i mislima te povezuješ kako djeluju na sliku o tebi, ali i kako tvoje ponašanje, emocije i misli djeluju na druge do kojih ti je stalo. Osoba si koja više cijeni nekoliko bliskih ljudi nego mnoštvo poznanika. To govori o tvojoj sposobnosti da pažljivo biraš i usmjeravaš svoju energiju na održavanje kvalitetnih i dubljih odnosa. Istodobno, jako ti je važno da takav trud doživiš i s druge strane – što je jedna od temeljnih ljudskih potreba.
Iz tvojih riječi vidljiva je i velika upornost. Ulažeš mnogo napora u stvaranje vlastite neovisnosti, čak i kada to zahtijeva financijska odricanja. Vjerojatno si još tijekom odrastanja naučila da je samostalnost način stvaranja sigurnosti — i to je vrijedna vještina, iako katkad zahtjevna.
Pročitala sam kako ti nije bilo nimalo lako odrastati u okruženju u kojem je bilo zlostavljanja, posebice od osoba od kojih očekujemo najveću zaštitu. Zbog tog je razloga jako važno dopustiti si da budeš nježna i strpljiva prema sebi. Postupno graditi odnose u kojima se osjećaš sigurno i istraživati svoje osjećaje prema drugim osobama. Moguće je da na jednoj automatskoj razini tražiš osobe koje na neki način nisu dostupne za stvaranje romantične veze jer je takav obrazac ljubavi nešto što ti je poznato iz djetinjstva. No postupno si možeš dati priliku i isprobati kako je to voljeti nekoga tko ti uzvraća jednakom mjerom. Isprva je zahtjevno, vrlo “neobično”, a katkad se može činiti i “dosadno”, ali je ugodno i sigurno.
Iako ne možemo birati genetski materijal i kontekst u kojem smo odrastali, danas imamo mogućnost preuzeti odgovornost za svoju sadašnjost i budućnost u svoje ruke. Samostalniji i neovisniji, možemo nešto poduzeti s tim svojim genetskim materijalom i svime što smo “dobili” od svojih roditelja. Možemo djelovati u smjeru koji mislimo da je za nas smislen.
Spomenula si razne načine kako si inače pomažeš – uljepšavanjem, odlascima u kupnju, teretanu, druženjem… Dobro je imati više načina suočavanja sa svime što smatramo stresnim ili neugodnim. Prijatelji možda neće uvijek biti uz nas, ali u tim trenucima možemo posegnuti za drugim načinima kako si pomoći. Ako odlasci na tretmane lica nisu financijski pristupačni, možda mogu poslužiti neki jednostavniji tretmani iz kućne radinosti? Ili možda možeš posegnuti za drugim načinima opuštanja poput vježbi usmjerene svjesnosti, progresivne mišićne relaksacije, slušanja glazbe ili slično.
Općenito, postoji još načina kako si možemo olakšati doživljene napetosti:
– fizičkim aktivnostima poput šetnje, trčanja, plesanja…
– kreativnim aktivnostima kao što su pisanje, crtanje, slikanje, fotografiranje, pjevanje…
– opuštajućim aktivnostima
– ili vježbama usmjeravanja svjesnosti (engl. mindfulness).
Korisno je sve takve aktivnosti zabilježiti na papir ili u mobitel kako bi bile vidljive i dostupne u trenucima kada je teško razmišljati jasno.
Stoga ću te zamoliti da si zapišeš barem tri jednostavne, izvedive aktivnosti koje bi mogla učiniti za sebe u sljedećih tjedan dana (i poslije). Važno je da ne zahtijevaju puno vremena, jer je konačan cilj postupno stvoriti rutinu koja će pomagati u izgradnji većeg osjećaja dobrobiti.
Naše ponašanje, misli i emocije cirkularno su povezane. Ono o čemu mislim, stvara moje emocije koje me potom navode na neko ponašanje… I tako u krug.
Misao može potaknuti emociju, a emocija ponašanje — i taj se krug lako nastavi. Primjerice, ako se pogledaš u ogledalo i pomisliš: „Izgledam grozno“, možeš osjetiti sram ili nelagodu, a to te možda navede da odustaneš od neke aktivnosti. Time zapravo ne dobivamo priliku provjeriti je li početna misao uopće bila točna, pa uranjamo u more negativnih misli.
Naše su misli automatske i pojavljuju se jako često i brzo tijekom dana. Iako ih ne možemo kontrolirati, možemo promijeniti način kako reagiramo na njih i procijeniti hoćemo li im vjerovati.
Željela bih se osvrnuti na “crne misli” koje spominješ. Pitam se koliko su one crne, odnosno koji je njihov sadržaj? Koliko su učestale? I koliko dugo se već tako pojavljuju?
Učestale negativne misli koje narušavaju naše funkcioniranje s drugima, u učenju i općenito tijekom dana, a traju dulje od dva tjedna, mogu biti alarm za traženje dodatne, kontinuirane pomoći.
Voljela bih kada bi se ipak javila u neko tebi poznato savjetovalište gdje bi mogla dobiti adekvatnu pomoć. Jedno od tih mjesta može biti i Psihološko savjetovalište za studente koje nudi besplatno individualno i grupno savjetovanje, te razne radionice za studente. Njima se možeš obratiti preko e-maila: savjetovaliste@unios.hr .
Život je kao more, sačinjeno od valova koji su katkad manji, katkad veći. Naš je zadatak da naučimo surfati po njima, kakvi god da jesu.
Uz puno podrške i ohrabrenja, želim ti svu sreću na daljnjem životnom putovanju!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
