Pismo
U zadnje vrijeme borim se sa stresom, strahom i anksioznošću. Imao sam zdravstveni problem (koji vrlo vjerojatno i nije bio problem). Unazad mjesec do dva imao sam vrlo stresno razdoblja poput svađe s djevojkom, s roditeljima, razbio sam auto, bilo je upitno hoću li ići na odmor, bio sam malo jače prehlađen, svađa s djevojkom koja je skoro uzrokovala prekid, posao itd. itd. Nešto mi je zasmetalo na jeziku, išao sam odmah provjeriti i vidio nešto, hipohondar sam. Otad stvari idu nagore. Svaki sam dan pod stresom, strahom i slično iako je više stručnjaka i liječnika reklo da ne nalazi ništa ili ako i ima nečega, nije ništa zabrinjavajuće i strašno. Pročitao sam toliko loših stvari na internetu da sam se jako prestrašio. Otad sam konstantno izložen stresu, strahu, anksioznosti, imam osjećaj da se dižem, a onda opet padnem u takvo stanje iako roditelji, djevojka, umjetna inteligencija, pa čak i ja, svi vidimo da nema ničeg. Svako malo razmišljam o tome, ne mogu to izbaciti iz glave i zato imam pojačane senzacije. Kako da se riješim takva stanja, kako da te misli izbacim iz glave? U vrijeme kada nisam pod stresom (konkretno, jednom je potrajalo tjedan dana), nisam ništa osjetio, ali kad sam opet doživio stres, strah i svađu s djevojkom, vratio se osjećaj koji sam imao. Molim Vas za pomoć, ne mogu uživo zbog financijskih razloga i sram me je. Hvala.
Odgovor
Svjesnost je polovica borbe protiv posljedica stresa. Očigledno je da ste svjesni svega, apsolutno ste informirani o značenjima svojih brojnih simptoma, istraživali ste u bespućima interneta sve poveznice okidača stresa sa vojim reakcijama, ali čini se kao da ste preplavljeni svim tim informacijama i brigom o vlastitu zdravlju. Preopterećenost koju osjećate u različitim sferama života u posljednjih nekoliko mjeseci, sigurno negativno utječe na Vaše stanje.
Da biste uspjeli „resetirati“ neke bazične postavke svoga života, možda biste trebali započeti potragu za promjenama koje će Vam vratiti osjećaj smisla i nadamo se sreće i zadovoljstva samim sobom. Dakle, iz Vašeg pisma zaključujem da ste postigli puno toga – pretpostavljam da ste završili neke škole, zaposlena ste osoba, u ljubavnoj ste vezi, imate roditelje, možda imate i neku živu socijalnu mrežu sastavljenu od prijatelja i kolega koji Vam mogu pomoći. Možda sad ne možete jasno vidjeti svoje uspjehe i razloge za zadovoljstvo, a da biste izašli iz toga samoponavljajućeg obrasca razmišljanja i osjećaja, ipak mislim da ovaj odgovor neće imati toliki utjecaj koliko bi Vam pomogao razgovor sa stručnom osobom, psihoterapeutom koji bi u potpunosti bio fokusiran na Vašu priču te Vam omogućio da proširite prostor razmišljanja i pomogao da pronađete neki svoj poseban sistem za promjenu i oporavak. Spomenuli ste financijski razlog, ali na tom istom internetu gdje ste tražili odgovore na svoja pitanja, postoje i informacije o psihoterapeutima koji rade unutar zdravstvenog sustava ili u sklopu udruga koje nerijetko pružaju psihološko savjetovanje bez naknade. Svjesna sam da još uvijek postoji u našem društvu predrasuda da osoba koja odlazi psihoterapeutu u nekom smislu nije normalna ili slično, ali uvjeravam Vas da bi Vam kvalitetni psihoterapijski razgovor pomogao da brže i lakše istražite nove ideje koje će Vam pomoći da izađete iz ovoga kriznog razdoblja koje Vas značajno ometa u svakodnevnom funkcioniranju.
Anamaria Blažić, psihologinja