Pismo
Stalno strahujem od toga da će mi se dogoditi srčani ili moždani udar. Zdrav sam i išao sam na puno pregleda da se to provjeri. Strah me na redovnoj bazi oko takvih stvari, pogotovo ako čujem ili vidim nešto loše vezano za bilo kakvu bolest. Odmah se, automatski, upitam što ako se to i meni sada dogodi. Konstantan strah, najviše od srčanog ili moždanog, me plaši. Trebam nekakvu pomoć kako se riješiti toga. Za svaku bezopasnu bol u rukama ili prsima odmah pomislim da je to srčani; isto vrijedi i za glavu.
Odgovor
Dragi mladiću,
s obzirom na to da su liječnici na mnogim pregledima na koje ste išli potvrdili da ste zdravi, Vaš je problem primarno zdravstvena anksioznost koja se, kada je vrlo jaka, naziva još i hipohondrija. Anksioznost zbog zdravlja uključuje stalnu zaokupljenost tjelesnim simptomima (npr. bolovima u rukama i prsima ili u glavi) koji se pogrešno interpretiraju (kao mogući znak srčanog ili moždanog udara).
Mnogi se ljudi brinu o svom zdravlju i nerijetko tjelesne simptome dožive kao znak neke bolesti. To je vjerovanje svima neugodno, ali većina nakon liječničkog pregleda koji potvrđuje da je osoba zdrava, prestaje s brigom. No kod zdravstvene anksioznosti ili hipohondrije osobe su otporne na medicinska umirivanja i koliko god pregleda obavili, uvijek iznova osjećaju potrebu pregledati se još jednom ili napraviti neku drugu pretragu. Nikako se ne mogu umiriti, misaono su zaokupljene bolestima, osjetljive na tjelesne promjene koje vide kao znak nadolazeće bolesti i na taj se način održava začarani krug. Prijetnja (srčanog ili moždanog udara) doživljava se vjerojatnom pa se i strah povećava, a to onda dovodi do stvarnih promjena u tjelesnom funkcioniranju (jer, primjerice, strah se često osjeća u prsima) pa se na taj način učvršćuje postojeće uvjerenje.
Mnogo je toga što sami možete učiniti kako biste si pomogli. Jako je korisna tjelesna relaksacija koja smanjuje mišićnu napetost i pobuđenost autonomnoga živčanog sustava pa time povoljno djeluje na tjelesne senzacije. Meditacija može pomoći umanjiti misaonu preokupiranost stalno istim sadržajem. U tome može pomoći i angažman u različitim aktivnostima (npr. nekim hobijima), kao i trening usredotočivanja pažnje na druga iskustva jer tamo kamo ide naša pažnja, to raste. Ipak, s obzirom na to da u svome kratkom upitu tri puta ukazujete da je Vaš strah „stalan“, „konstantan“ i „na redovitoj bazi“, preporučila bih Vam da potražite stručnu pomoć kod psihologa. U Poreču postoji Centar za pružanje usluga u zajednici Zdravi grad Poreč, za koji znam da pruža usluge psihološkog savjetovanja, a u Puli Centar podrške 521, pa bi bilo najbolje da ih kontaktirate. Naučit ćete tehnike za upravljanje stresom i anksioznošću koje će Vam biti korisne pri raznim izazovima koji Vas u životu čekaju.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja