Pismo
Svaki se dan borim s mislima da ću umrijeti i da nešto nije u redu iako sam bila kod doktora i savršeno sam zdrava. Trenutačno sam u jako teškoj financijskoj situaciji i nemam mogućnost platiti si psihoterapiju, a u drugoj državi i drugom gradu jako je teško dobiti termin kod nekoga s našega govornog područja. Treba mi pomoć.
Odgovor
Svatko od nas se zatekao u situaciji da je zaokupljen vlastitim mislima o različitim sadržajima, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da naš mozak dnevno stvara na tisuće i tisuće misli. Razliku čini to što smo nekih od tih misli svjesni više, a nekih manje. Razumljivo je da pomisao na mogućnost vlastite smrti u nama izaziva određenu razinu nelagode. Misli o smrti zapravo su puno češće nego što mislimo, ljudi promišljanja o životu i smrti iznose kroz pjesme, filmove, knjige itd. te se naše poimanje smrti mijenja ovisno o odrastanju, ali i kulturološkim utjecajima. Kao i s bilo kojim drugim sadržajem misli, nekima pridajemo više, a nekima manje važnosti. Postoje osobe koje takve misli odbace kao nevažne i lako skrenu pozornost na nešto drugo, no katkad to nije lako i možemo se naći okupirani mislima koje nas uznemiruju i opterećuju.
Svoju trenutačnu situaciju opisuješ kao svakodnevnu borbu s mislima o smrti i bolesti, no ne znam otkad one traju ni čime su potaknute – je li pojavi takvih mislio uslijedio kakav stresan događaj, gubitak, zdravstvene tegobe, tjelesni simptomi ili nešto slično zbog čega si počela pojačano razmišljati o tome da ćeš umrijeti i da nešto nije u redu s tvojim zdravljem? Ne znam ni jesu li negativnim mislima pridruženi neki drugi simptomi koji narušavaju tvoje svakodnevno funkcioniranje poput teškoće spavanja, manjka koncentracije, bezvoljnosti, nedostatka interesa za ranije aktivnosti, izbjegavanja određenih situacija i mjesta itd. Sve su to važne informacije koje ti mogu pomoći u razumijevanju razmišljanja koja te muče, ali isto tako i u razvijanju načina na koje si možeš pomoći. Jedan je od prvih koraka u suočavanju s problemom negativnih misli početi bilježiti njihov sadržaj – kao da vodiš dnevnik. Zapiši u kojoj su se situaciji te misli pojavile, odnosno što si netom prije radila, te koja je misao potom prošla kroz tvoju glavu. Npr. gledala si dokumentarac o malignim bolestima i pomislila: „Možda imam neizlječivu bolest!“ Zbog takvih negativnih misli obično dođe do porasta neugodnih emocija te osobe osjete strah, napetost, zabrinutost i sl., a zatim naše emocije pokreću u našem tijelu niz fizioloških reakcija (lupanje srca, kratkoću daha, drhtavicu, tremor ruku, knedlu u grlu i brojne druge) i uslijedi neka naša reakcija, odnosno ponašanje – u ovom primjeru to može biti pretraživanje simptoma na internetu, naručivanje za pretrage koje će potvrditi da smo zdravi, izbjegavanje mjesta na kojima se možeš zaraziti itd. U svakom slučaju, ovaj primjer ilustrira koliko su naše misli moćne u tome da određuju kako ćemo se u vezi s nekom situacijom osjećati, ali ono što je u tome zapravo dobro jest da promjenom u načinu razmišljanja možemo utjecati na to kako se osjećamo. Upravo je zato važno najprije naučiti prepoznati koje misli nas uznemiruju i u kojim se situacijama javljaju, a zatim provjeriti koliko su one zapravo točne. Naime, upravo zato što smo skloni povjerovati mislima na prvu, počnemo djelovati u skladu s njima umjesto da najprije provjerimo koliko su one zapravo istinite. To bi značilo da, jednom kada si osvijestila koje te misli uznemiruju, u sljedećem koraku provjeriš koji su dokazi da je ta misao zaista točna, a koji su dokazi koji potvrđuju da ona nije točna. Možeš odmah isprobati vježbu na primjeru misli koju sam navela prije u tekstu („Možda i ja imam neizlječivu bolest“): napiši na komad papira što sve potvrđuje da je ta misao točna, a koje potvrde imaš da nije točna. Takvim načinom možeš pristupiti svakoj misli koja te uznemiruje te time umanjiti njezinu važnost. Imaj na umu da većina naših misli nije 100 posto ni točna ni netočna, odnosno za većinu ne možemo imati potpuno jamstvo, no radi se o tome koja je opcija najvjerojatnija između misli „Imam neizlječivu bolest“ i „Savršeno sam zdrava“. Između tih dviju krajnosti niz je varijanti koje se najčešće odnose na većinu ljudi poput: „Uglavnom sam zdrava“ ili „Imam određenih zdravstvenih tegoba, ali većina njih nisu ozbiljna stanja.“
Osim demonstriranih načina na koje se možemo „pozabaviti“ svojim mislima, postoje još brojni načini na koje si možemo pomoći poput preusmjeravanja misli na druge sadržaje, razdvajanja „korisnih“ od „nekorisnih“ briga, umirivanja tijela primjenom opuštajućih tehnika, uvođenja ugodnih aktivnosti itd. Postoje brojni terapeuti s našega govornog područja koji imaju opcije online rada, a na sljedećoj stranici možeš pronaći njihove kontakte (https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/#besplatno). Ako zaokupljenost mislima narušava tvoje svakodnevno funkcioniranje, bilo bi važno naručiti se na pregled kod psihijatra kako bi se ustanovilo je li potrebno uvođenje lijekova kojima bi se misli najprije utišale te stvorio temelj za izgradnju načina kojima si možeš pomoći. Sigurna sam da u sklopu zdravstvenog osiguranja u stranoj državi možeš dobiti takav oblik pomoći u zdravstvenom sustavu kako bi učinila prvi korak prema poboljšanju. Želim ti svu sreću!
Ana Goleš Juriša, psihologinja
