Pismo majke
Ne znam kako pomoći sinu (19) koji je depresivan, već je četiri godine u psihološkom tretmanu, dvije godine je pio antidepresive. Činilo mi se da je bolje, ali ipak nije. Strah me da si ne naudi (imao je suicidalne namjere). Nema prijatelja, trenutačno je na fakultetu i nije se dobro snašao.
Odgovor
Draga čitateljice,
razumijem Vašu zabrinutost. Liječenje depresije najčešće uključuje kombinaciju farmakoterapije (antidepresiva) i psihoterapije. Psihoterapijski proces ima svoj tijek i obično je dugotrajan, no ako osoba kroz određeno vrijeme ne primjećuje napredak, važno je da o tome otvoreno porazgovara sa svojim terapeutom. Ako sam dobro razumjela, Vašem je sinu ovo prva godina fakulteta, a to je velika životna promjena koja sama po sebi može biti okidač za emocionalne teškoće. Doznajete li o pogoršanjima simptoma iz njegova opisa funkcioniranja, ili je riječ o ponašanjima koja ste Vi uočili i na temelju kojih pretpostavljate kako se osjeća? Nedostatak socijalnih kontakata može dovesti do osjećaja usamljenosti te posljedično frustracije. Uz to može pojačati osjećaj bespomoćnosti i bezizlaznosti, što pridonosi razvoju simptoma depresije. Ovisno o mjestu studiranja, moguće je da je i u sklopu Sveučilišta osigurano savjetovanje za studente. Često preporučujemo upravo taj oblik stručne pomoći jer je ciljano usmjeren na pomoć u prilagodbi na proces studiranja koji ima svoje specifičnosti.
Najvažnije je da, ako ste toliko zabrinuti da strahujete da bi si mogao nauditi, odmah potražite psihijatrijsku pomoć. Preporučujem da se obratite liječniku koji ga je i prije pratio jer je upoznat s njegovom životnom pričom i dosadašnjim tijekom liječenja.
Tamara Milovanović, psihologinja
