Pismo
Debela sam. Visoka sam 158 cm i imam 68 kilograma. Sramim se sebe, skrivam se, ne želim ići u školu. Obrisala sam društvene mreže da ne gledam sve te savršene ljude. Odvratna sam si. Ne gledam se u ogledalo. Vidim da me svi gledaju kao da sam odvratna. Ne želim se družit ni s najboljom prijateljicom jer je ona ljepša i mršava, teško mi je to. Vidim da se svi prema njoj bolje ponašaju. Meni nitko nikad ništa lijepo ne kaže.
Odgovor
Draga djevojko,
čitajući tvoj upit mogla sam zamisliti emocionalnu težinu koju osjećaš zbog nezadovoljstva vlastitim tijelom. Nalaziš se u razdoblju adolescencije u kojem se fizičkom izgledu pridaje velika važnost, mladi se međusobno uspoređuju, a slika o sebi često se temelji na odrazu koji vide u ogledalu. Pritom se osjećaju nesigurno i katkad teže nedostižnim i nerealnim idealima koji se prikazuju na društvenim mrežama, što samo dodatno intenzivira osjećaje nesigurnosti i samokritičnosti.
Iako fizički izgled nipošto nije mjerilo nečije (pa tako ni tvoje) vrijednosti kao osobe, mogu razumjeti snagu neugodnih emocija koje osjećaš zbog sraza između trenutačnog i željenog izgleda. Dodatan uteg nezadovoljstvu pridonosi tvoje uvjerenje da mršavije osobe bolje prolaze u društvenim odnosima i da ih ljudi zbog fizičkog izgleda više cijene i bolje se prema njima ponašaju. Naše misli i uvjerenja uvelike pridonose tome kako ćemo se u nekoj situaciji osjećati, dok naše emocije utječu na ponašanja koja biramo. Čini mi se kao da se nalaziš u začaranom krugu u kojem tvoje misli poput: „Odvratna sam“; „Svi su mršaviji od mene“; „Drugi bolje izgledaju“, „Nikome nisam privlačna“ i sl. aktiviraju i pojačavaju osjećaje srama, nezadovoljstva i frustracije, što dovodi do izbjegavajućih ponašanja (izolacije, brisanja društvenih mreža, odbijanja gledanja u ogledalo itd.). Takvim ponašanjima ljudi se obično nastoje zaštiti od neugodnih emocija, no zapravo se one samo sve više intenziviraju.
Nezadovoljstvo sobom zapravo ukazuje na nedostatak samopoštovanja koje osobama onemogućuje prepoznati vlastite kvalitete i vrijednosti. Ne znam otkad se tako osjećaš, kao ni jesi li već pokušavala pronaći rješenja, no zasigurno smatram važnom tvoju potrebu da progovoriš o problemu koji te muči. Osobe koje su nezadovoljne tjelesnim izgledom vrlo često pristupaju tom problemu uvođenjem novih prehrambenih navika, no jednako je važno (ako ne i važnije!) raditi na prihvaćanju sebe i prepoznavanju svojih jakih strana. To je proces kroz koji ne moraš prolaziti sama, naprotiv – savjetujem ti da se obratiš za pomoć bliskoj osobi, članu obitelji ili školskom psihologu, koji te mogu uputiti na mjesta u Rijeci (https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/) u sklopu kojih će ti biti osigurana psihološka podrška i uz koju ćeš postupno moći graditi pozitivno viđenje sebe. Sretno!
Ana Goleš Juriša, psihologinja
