Pismo
Muči me somatoformni poremećaj koji mi je dijagnosticiran nakon nekoliko godina uzaludna traženja razloga za svoje tegobe. Simptomi koje svakodnevno osjećam neurološke su prirode – ljuljanje, šum u ušima, problemi s probavom, alergije na hranu. Uz to mi se veže anksioznost, manjak samopouzdanja, nervoza, osjetljivost i još dosta toga. Zanima me koja je najbolja vrsta terapije za ovaj poremećaj budući da znam da nije dovoljno istražen. Čitala sam o BKT terapiji, hipnoterapiji… no ne mogu se odlučiti što bi bilo najbolje.
Odgovor
Mogu se zamisliti u „vašim cipelama“ dijagnoze poremećaja koji „nije dovoljno istražen“. Poprilično bi me to zabrinjavalo i stalno bih bio pod stresom. Nisam siguran ni da bi me okolina razumjela.
Sama dijagnoza somatoformnog poremećaja, pogotovo nejasno definirana/diferencirana od ostalih sličnih anksioznih poremećaja, ostavlja velik prostor smanjenom osjećaju kontrole, gubitku sigurnosti, potencijalnom beznađu, a to otvara velik prostor za gomilanje negativnih misli, stavova i uvjerenja.
No, nasreću, nije sve tako crno.
Kao prvo, ako niste u sklopu obrade pri uspostavljanju dijagnoze imali proširenu obradu kliničkog psihologa, savjetujem Vam da to učinite. S obzirom na rezultate, moći ćete dobiti uvid u svoje intelektualno, kognitivno i emocionalno funkcioniranje te, s obzirom na to, i valjanu preporuku koji oblik psihoterapije bi bio prikladan za Vas. Po mome mišljenju s BKT-om ili Geštalt terapijom nećete pogriješiti, uzimajući u obzir da uspješnost terapije pretpostavlja i kvalitetan terapijski odnos klijenta s terapeutom.
Lijep pozdrav,
Anđelko Botica, dipl. psiholog
