Pretjerana zabrinutost oko zdravlja

Pismo

Lijep pozdrav, imam problem, a to je pretjerana zabrinutost, stalna napetost i misli usmjerene na strah od bolesti (konkretno karcinoma, tj. raka). Imam troje djece i sama pomisao da će oni, ako mi se što dogodi, ostati bez majke, jaaako me uznemiri. Bojim se da ću stalnim razmišljanjem o tome i navući tako nešto. Znam da svi kad-tad moramo umrijeti, ali meni to ne izlazi iz glave… Bila sam na sistematskom pregledu i sve je ok, ali nakon dva mirna mjeseca sad bih opet išla jer me kopka da se za to vrijeme nije što promijenilo. Ne znam zašto mi te misli ne izlaze iz glave. Neka me zaboli glava, netko bi rekao promjena vremena, umor… ja odmah pomislim na tumor na mozgu. Eto, ne znam… Hvala Vam na svakom odgovoru i lp.

Odgovor

Postojanje određene razine zabrinutosti za zdravlje ima svoju funkciju – potiče nas da vodimo zdrav život i trudimo se pridržavati zdravih navika. No stalna zaokupljenost mislima o mogućnosti obolijevanja, traženje učestalih potvrda i razuvjeravanja o stabilnosti zdravstvenog stanja te previše vremena utrošeno na to nepovoljno utječu na funkcioniranje pojedinca, mogu ukazivati na postojanje specifične fobije koja se naziva kancerofobija, a podrazumijeva intenzivan i iracionalan strah od raka te pripada skupini anksioznih poremećaja.

Anksioznost je uobičajeno prisutna emocija kod svih ljudi, a podrazumijeva osjećaje napetosti, zabrinutosti i straha u situacijama koje osoba doživljava prijetećima. Kada neku situaciju doživimo opasnom, u nama se aktivira „unutarnji alarm“ koji nas potiče na opreznost, a praćen je pojavom različitih tjelesnih simptoma (lupanje srca, stezanje u grlu, napetost u mišićima, drhtanje ruku, kratkoća daha itd.) i utjecajem na ponašanje. Iako nam je anksioznost bila važna emocija da bi evolucijski opstali te smo je svi nekada u životu osjetili, kod osoba koje pate od anksioznih poremećaja „unutarnji alarm“ aktivira se u situacijama koje objektivno nisu opasne. U Vašem slučaju, kao što sami navodite, većina ljudi se ne obazire na pojavu bezazlenih tjelesnih simptoma poput glavobolje uvjetovane vremenom, no Vi ih interpretirane opasnima i ugrožavajućima (simptom tumora na mozgu), što dovodi do preplavljivanja strahom, odnosno katastrofiziranja (zamišljanja najgorega mogućeg ishoda). Upravo zbog toga javlja se potreba za kontrolom, odnosno traženjem potvrda o tome da je zdravstveno stanje stabilno i da u podlozi simptoma nema bolesti koja je životno ugrožavajuća. No i kada dobijete potvrdu koju tražite, strah se tek kratkotrajno reducira,  ubrzo je ponovno aktivan te dovodi do sumnje u nalaze liječničkih pretraga, a posljedično do pretraživanja interneta i traženja potvrda vlastitim strahovima. Takva se osoba sve više usmjerava na tjelesne simptome i počinje percipirati one koje većina ljudi ne bi ni zamijetila. Upravo tako nastaje začarani krug koji zapravo održava razinu anksioznosti na visokim (i sve višim) razinama te može nepovoljno utjecati na raspoloženje osobe i dovesti do gubitka apetita, teškoća koncentracije, narušenog ritma spavanja itd.

Važno je razumjeti da visoke razine anksioznosti održavaju iskrivljena uvjerenja i izbjegavajuća ponašanja. Konkretno u Vašem slučaju, stalna usmjerenost na tijelo i traženje liječničkih potvrda o tome da ste zdravi, „hrani“ Vašu zabrinutost. Upravo zbog toga neke od tehnika koje se koriste u tretmanu anksioznosti usmjerene su na promjene u načinu razmišljanja – u situacijama kada se pojave misli o najgorem mogućem ishodu, važno ih je naučiti osvijestiti i restrukturirati; postupno izlaganje osobe i suočavanje sa strahovima kako bi se njihov intenzitet umanjio; smanjene izbjegavajućih ponašanja i učenje drugim ponašajnim obrascima u suočavanju sa stresom te podučavanje tehnikama relaksacije.

Ako su Vaši simptomi prisutni dulje od šest mjeseci i ometaju Vas u svakodnevnom funkcioniranju tako da otežano izvršavate obaveze i aktivnosti te imate osjećaj da ne možete kontrolirati misli koje se stalno nameću, predlažem da potražite stručnu pomoć i uključite se u psihoterapijski tretman kako bi kroz sustavan i kontinuiran pristup problemu pronašli efikasna rješenja  svojim tegobama. Sretno!

Ana Goleš, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content