Pismo
Pozdrav, nadam se da ćete mi moći dati neki konkretan savjet u vezi s problemima koji me muče. Dakle, nisam završila srednju školu zbog teške depresije, anskioznosti i napada panike (traju već tri godine, ali ove godine sam dotaknula dno) koji me svakodnevno prate. Skupila sam hrabrost i bez znanja prijatelja i moje mame otišla kod obiteljskog liječnika po uputnicu za psihijatra. Od travnja do sada i dalje se borim s time, na antidepresivima sam i tabletama za smirenje. Sad mi je glavni problem, budući da nemam završenu srednju školu, kako naći neki posao, a da to ne bude samo čistačica; radila sam u trgovini šesti i sedmi mjesec ove godine.
Prošle godine u sezoni radila sam kao čistačica u jednoj agenciji. Tamo sam od početka do kraja bila i bilo mi je okej nisam bila toliko loše. Ali sada me strah zbog moje psihe da neću ništa postići u životu jer nemam srednju školu, i da si neću moći naći neki koliko toliko normalan posao. Kad se malo više opustim, vedra sam, nasmijana i komunikativna tako da mi nije problem opustiti se. Tu i tamo me uhvati anksioznost ili napad panike, ali sam navikla na to pa se brzo riješi.
Ali ne mogu se prestati brinuti i sve mi je tako loše i crno, i previše razmišljam o tome jer bh stvarno voljela raditi. Nije mi problem naučiti neke stvari, ali kad sam bila na ovom prošlom poslu u trgovini svakakve sam ljude i kolege imala, koji su me jednostavno vukli na dno jer trenutno nisam psihički jaka da se ikome suprostavim ili da imam svoje ja i da se zauzmem za sebe i da sve što mi se kaže pokušam što manje shvatiti negativno.
Osjećam se dosta trulo i žalosno jer se zamaram s time, ali imam devetnaest godina i strah me da ovako mlada neću moći zadržati nijedan posao zbog svojih mentalnih problema.
Išla sam u Zavod za nezaposlene i službenica me pitala imam li kakvih problema za koji oni moraju znati . Rekla sam joj kratko i jasno da idem psihijatru, a njeno me ponašanje skoro rasplakalo, tolilko je ta žena bila razumna i puna suosjećanja. Jer, u glavi sam imala svakakve scenarije što bi moglo biti ako kažem da sam psihijatrijski slučaj.
Imam određeni rok (11 mjeseci) dokad moram naći posao. Mama i ja tražimo te neke poslove, ali za sve treba završena srednja škola ili radno iskustvo 6 mj+.
Stalno si stvaram taj neki pritisak iako imam podršku i od druge strane (mama, zavod, okruženje).
Htjela bih vaš savjet u vezi sa svim ovim što sam napisala, da mi makar bude malo bolje jer imam osjećaj da se sve dublje i dublje potkopavam, a ne želim to jer znam to bi se moglo dogoditi.
Hvala na odgovoru, lp.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na hrabrosti što si s nama odlučila podijeliti s kojim se izazovima trenutačno suočavaš u životu.
Na početku bih voljela pohvaliti tvoju spremnost i odlučnost za pronalazak posla. Prethodna iskustva neka te u većoj mjeri ohrabre za dalje jer je važno što si novo naučila kao sudionica tih situacija. Tvoja zabrinutost oko pronalaska posla čini mi se uobičajenom za tvoju dob. Želim da znaš kako je pronalazak posla proces koji uglavnom traje duže od očekivanog. Razumijem tvoj doživljavaš da su ti poslovne mogućnosti nešto suženije s obzirom na to da si završila osnovnu školu, no želim da znaš kako mogućnosti za zapošljavanje i dalje postoje.
Voljela bih da sada, u trenutku dok čitaš ovaj odgovor, zamisliš kako imaš bezbroj mogućnosti. Zanima me što je to što tebe istinski zanima. Što si voljela raditi? Gdje? S kim? Na koji način? Koje zanimanje bi te doista ispunilo? Odgovore na pitanja možeš zapisati na komad običnoga bijelog papira. Nakon toga zapitaj se što misliš koje vještine i sposobnosti zahtijeva to zanimanje te koji stupanj obrazovanja. Na sljedećoj poveznici možeš detaljnije pročitati opise zanimanja i potrebne vještine koje ono zahtjeva:https://e-usmjeravanje.hzz.hr/Pretraga. Zanimanja su navedena abecednim redom, što olakšava pretraživanje.
U slučaju da ti je od posebnog interesa neko zanimanja koje zahtijeva srednju školu, možeš potražiti postoji li mogućnost edukacije za njega. U tu svrhu, ohrabrujem te da na sljedećim stranicama potražiš i/ili provjeriš krije li se unutar pojedinih srednjoškolskih programa za obrazovanje odraslih i zanimanje od tvojeg interesa:
Kao što ćeš pročitati, za neke od programa dovoljna je osnovna škola, što je super, zar ne? Visoka motivacija na početku je nužna za poduzimanje prvih koraka, a kod tebe primjećujem želju za učenjem i napretkom. Uvijek je važno poznavati vlastite kvalitete i vrline. A ja znam da ih ti imaš. I zato ih na latice cvijeta jasno napiši i postavi na vidjelo da održiš motivaciju.
Ako ti je potrebna pomoć u pronalasku zanimanja od vlastitog interesa, možeš ispuniti sljedeći upitnik koji će ti zasigurno pomoći u odgovoru na to pitanje: https://e-usmjeravanje.hzz.hr/Predanketa. Jako se veselim tvojim rezultatima!
Budući da imaš pozitivna iskustva sa Zavodom za zapošljavanjem, ohrabrujem te da im se ponovno javiš u svrhu dobivanja informacija o programima osposobljavanja koja ona nude te kako bi se informirala o mogućnostima dobivanja financijske pomoći za ponuđene programe.
Draga djevojko, nadam se da sam ti uspjela odgovoriti na tvoja pitanja.
Sara Jurdana, psihologinja
