Pismo
Poštovani,
ne znam koji problem bih prvo izabrala… imam anksiozno-depresivni poremećaj već više godina i u tome mračnom razdoblju najviše su me povrijedili i izdali obitelj i prijatelji. S jednim članom obitelji mi je nešto drukčije, ali definitivno mi jako nedostaje barem jedna empatična osoba s kojom mogu razgovarati u svojoj svakodnevici. Nisam do ove godine tražila grupnu terapiju, ali sada mislim da mi je hitno potrebna (socijalna i emocionalna podrška). Tražim i raspitujem se već mjesec i pol dana da nađem ekspresivnu art grupnu terapiju u Rijeci ili online, ali to ne nalazim. To me najviše zanima jer već imam iskustva da mi psihoterapija koja je ‘samo’ razgovor ne pomaže pa želim da to bude kroz aktivnost.
Inače idem na individualnu integrativnu psihoterapiju, fizičko izražavanje emocija i vizualizacije su mi dosad jedino pomogle. Zanima me takav tip terapije i zato što ne mogu slušati druge kako govore o svojim problemima (o tome previše slušam cijeli život doma), ali opet želim sudjelovati i osjećati podršku ljudi sa sličnim problemima. Nekad sam bila izrazito empatična, kao visokosenzibilna osoba, ali sva bol i trauma to su izmijenili. Zanimala bi me i terapija posebno namijenjena za visokoosjetljive ljude s jakom anksioznosti ili slično. Znate li da netko nudi grupne terapije koje sam spomenula? Ili s kim još mogu ići razgovarati, naći podršku (znači ,imam već psihologa)? Jedino sam saznala krajem prošlog mjeseca za plesnu psihoterapiju u Rijeci, ali termini su već popunjeni (za kontinuiranu terapiju).
I, da posebno spomenem, zapravo me najviše zanima terapija u prirodi ili volontiranje. Gdje bih mogla volontirati, da me se prihvati bez osuđivanja s obzirom na moje psihološko stanje koje se mijenja (iscrpljenost, velika frustracija, strah, tuga…)? Prije nekoliko godina u Rijeci je bilo organizirano svjesno planinarenje, ali toga više nema.
Ne privlači me baš ići negdje preko javnog zdravstva (ako baš ne moram), imala sam dva jako loša iskustva s dvjema psihologinjama. Znam da je generalizacija pogrešna, ali teško mi je to zaboraviti.
Evo, više su to konkretna pitanja, inače bih mogla napisati roman za sve ostalo.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na pismu i što si od nas odlučila potražiti savjet.
Istina, postoji mnogo psihoterapijskih pravaca i katkad je doista izazovno pronaći terapeuta koji nam odgovara jer na odnos klijent – psihoterapeut utječe niz različitih čimbenika. Svi psihoterapijski pravci su dobri, važno je ono na čemu želiš raditi. Primjećujem da ti zapravo znaš što želiš, a to je psihoterapijski rad koji uključuje kreativnost, rad na emocijama i uključivanje u socijalnu mrežu u svrhu osnaživanja. Iz navedenog opisa, usmjerila bih te ka psihoterapeutu koji ima edukaciju iz kibernetike i/ili geštalt psihoterapije. Ovaj komentar uzmi s rezervom jer te u većoj mjeri mogu usmjeriti na dodatne internetske stranice na kojima možeš sama istražiti različite opcije. Tako, na primjer, na stranici PsiHelp u kategoriji „O psihoterapiji“ možeš pronaći kratke opise različitih psihoterapijskih pravaca, što ti može olakšati donošenje odluke: https://www.psihelp.hr/, a slična web-stranica je i https://exedra.online/hr/, koja nudi mogućnost rezervacije specifičnog terapeuta.
Na našoj stranici Sve je OK! također se možeš informirati o psihološkoj pomoći u Rijeci: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/ .
Tvoju želju za boravkom u prirodi i uključivanjem u volonterski rad shvaćam kao potrebu da si omogućiš vrijeme za sebe koje će te nahraniti i obogatiti iznutra. Sviđa mi se odabir jer postoje i znanstveni dokazi da izloženost prirodi pridonosi kognitivnom i mentalnom zdravlju. Osobe koje u prosjeku više borave u prirodi imaju povećano samopouzdanje, smanjenu razinu anksioznosti i depresivnosti, poboljšano raspoloženje i u većoj mjeri doživljavaju pozitivnije emocije.
Moje primarno usmjerenje je kognitivno-bihevioralna terapija koja ti početno može pomoći u motivaciji i ponašajnoj aktivaciji, poput odlaska u prirodu i volontiranja, a poslije u radu na negativnim mislima, vjerovanjima i stavovima. Stoga te ohrabrujem da si odabereš neku ugodnu aktivnost koja ti je važna i bitna. Ako je to priroda, pozivam te da odabereš neku zelenu površinu (npr. park, šuma koja ti je u blizini i sl.) i postaviš si izazov tako da ćeš svaki dan šetati najmanje 15 minuta na dnevnom svjetlu. Neka izazov traje barem tjedan dana. Jako me zanima tvoje iskustvo ovog izazova. Spominješ i iskustvo planinarenja, a sada postoje razna planinarska društva u koja se možeš učlaniti i na taj način biti u prirodi, s osobama sličnog interesa i biti fizički aktivna.
Volontiranje je također jedna od stvari koja te može nahraniti. Jako mi je teško dati savjet gdje točno volontirati, no kao početni korak pokušaj si postaviti sljedeća pitanja koja te mogu usmjeriti: Kada kažem „volontiranje“ što mi prvo padne na pamet? Što mi je važno i bitno kod volontiranja? S kime bih voljela volontirati – malom djecom, adolescentima, odraslim ili starijim ljudima, ili pak sa životinjama? Ako da, s kojim životinjama? Koliko si vremena u tjednu mogu osloboditi za volontiranje? Volontiranje, kao i boravak u prirodi, može pomoći u širenju socijalne mreže te jačati osjećaj socijalne povezanosti s drugima i svijetom općenito.
Ako trenutačno želiš ići na psihoterapiju, a imaš osjećaš da nisi sigurna kamo bi i kome otišla, znaj da je to u redu. Želim da znaš kako bilo kakav rad na sebi, poput uključivanja u ugodne aktivnosti, može djelovati terapijski. Sve što radiš za sebe a hrani te i ispunjava iznutra, možemo shvatiti kao terapijski rad, a da nužno ne ideš psihologu ili drugom stručnjaku. Već si puno toga do sada napravila i dalje tragaš i budi ponosna na sebe!
Draga djevojko, nadam se da sam ti uspjela odgovoriti na tvoja pitanja i da će ti navedeni savjeti i vježbe pomoći u ostvarivanju tvojih ciljeva.
Sretno, i uz tebe sam.
Sara Jurdana, psihologinja
