Pod velikim pristiskom

Pismo

Studiram medicinu i pod velikim sam psihičkim i financijskim pritiskom. Roditelji mi apsolutno ne pomažu ni u jednom pogledu i sam se borim sa svime. Situacija je mnogo složenija od opisane. Nemam dijagnosticiranu depresiju (nisam išao kod psihijatra), ali sam kronično iscrpljen, teško ustajem iz kreveta i bilo kakve društvene interakcije me iscrpljuju. Katkad ne vidim izlaz iz ove situacije koja će me dovesti vrlo vjerovatno do psihičkog sloma.

Odgovor

Dragi studente,

krenuti na studij nakon srednje škole znači novo poglavlje života, veću samostalnost, odgovornost i put prema odrasloj dobi i svim obavezama, mogućnostima, pravima, veseljima, padovima, razočaranjima, pravilima, iskustvima koja nam donosi zrelost.

Te situacije u kojima nam je sve novo i nepoznato, to razdoblje u kojem osjećamo promjene i previranja unutar nas samih, pitamo se tko smo i što radimo, kamo idemo, samo po sebi može biti izrazito turbulentno, intenzivno i stresno.

Čak ako i ne idemo na fakultet, nego smo primjerice uzeli godinu slobodno da razmislimo što ćemo i kako dalje.

Ti si hrabro odabrao, čini se, nešto zahtjevniji put. Svi znamo što znači položiti prijamni i studirati medicinu. Ne uspije svatko uhvatiti taj ritam, pratiti rigidne zahtjeve i uskladiti ih s privatnim životom.

Nakon napisanog, čini mi se da je kronična iscrpljenost o kojoj govoriš posljedica svih tih komešanja i pritisaka unutar tebe i na tebe. Sada, kada su ispitni rokovi završili, imaš mjesec dana ili možda nešto više vremena u kojem nemaš niti rokova niti predavanja te bi bilo mudro odmoriti um i tijelo. Kako planiraš provesti to vrijeme? Moraš li raditi? Možeš li ići na more, odmarati, kupati se, plivati i isprazniti glavu? Imaš li kakav hobi? Možeš li ga oživiti? Veseli li te? U čemu uživaš? Tko si zapravo ti, ako izuzmemo da si student medicine? Što te još određuje? Kakav si bio na samom početku fakulteta? Jesi li sada drukčiji? Što se promijenilo? Što bi želio da bude drukčije?

Kakve si ciljeve postavio sam sebi kada si kretao na fakultet? Jesu li oni u skladu s koracima kojima kročiš? Možeš li s obzirom na iskustvo i novonastalu situaciju prilagoditi, odnosno redefinirati ciljeve kako bi bili ostvarivi i kako bi te motivirali za daljnje studiranje?

Što je to što te iscrpljuje? Možeš li taj izvor smanjiti na minimum? Bez čega možeš?

To što teško ustaješ iz kreveta, ne znači da imaš depresiju. Možda je nedostatak vitamina? Svi mi imamo razdoblja kada smo kao zalijepljeni za krevet i tako bismo najradije proveli cijeli dan. Takva razdoblja dođu i prođu. Iz njih učimo o sebi.

Navodiš da te iscrpljuju društvene interakcije. Da, katkad znaju biti iscrpljujuće, no valja se podsjetiti da uvijek imamo izbora. Biramo ljude s kojima ćemo se družiti, one koji nam odgovaraju, s kojima nam je ugodno, izazovno, učeće, spontano ili po guštu, puštamo bliže sebi i podrška smo si u izazovnim životnim trenucima. Kakvi su tvoji prijatelji? Možeš li za njih reći da su ti podrška u ovom teškom razdoblju koje opisuješ? Kako bi sebe opisao kao prijatelja? Jesi li kome ispričao kroz kakvo razdoblje prilaziš?

Budući da si samo u jednoj rečenici napisao da je situacija puno složenija od opisane, pokušaj sam sebi napisati, nabrojiti što je to što je složeno, što je to što je teško? Je li i prije bilo teško? Kako si se prije nosio s time što je teško? Što se promijenilo? Što ti možeš napraviti da bude manje teško?

Kažeš da ti roditelji ne pomažu ni u jednom pogledu. Živiš li s njima? Možete li razgovarati? Imaš li nekoga tko ti može pomoći barem u nekom pogledu, umjesto roditelja? Da bi se to dogodilo, tvoji dragi ljudi najprije trebaju znati kako ti je. Kako se osjećaš? Kroza što prolaziš? Ima li netko kome se možeš otvoriti do kraja?

Koliko sati noću spavaš? Koliko misliš da bi trebao spavati? Znaš li neke tehnike opuštanja? Predlažem da odmor i opuštanje svakako uvrstiš u svoju svakodnevnu rutinu.

Možeš se zapitati što bi ti savjetovao svome najboljem prijatelju da ti je ispričao ovakvu priču. Kako bi mu pomogao?

Ako se, nakon svega, osjećaš bespomoćno i nisi u stanju obavljati svakodnevne zadatke, potraži pomoć i razgovor sa stručnom osobom.

Ana Fabijan, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content