Plačem satima i ne mogu normalno funkcionirati

Pismo

Bok. Zovem se M i to nije bitno, al’ evo. Imam zadnjih godinu i pol mentalne slomove pri kojima plačem satima i ne mogu normalno funkcionirati. Zna se dogoditi da plačem svaki dan, nekad jednom do dva puta na tjedan. Dok se to događalo, upoznala sam dečka koji je tako dobar i jako ga volim i tako ga želim vidjeti svaki dan (nažalost, ne živimo u istom gradu, a kad imamo predavanja na fakultetu, razdvojeni sam nekoliko država). Mislila sam da toj vezi smeta to što ga ne viđam često – sada je prošlo više od pet mjeseca od našega zadnjeg susreta – jer prolazim kroz tešku mentalnu fazu i nemam volje s njim razgovarati ni pisati mu. Volim ga, ali nisam mogla – počela bih plakati i nedostajao bi mi i samo bih htjela da budem OK u tom trenutku. I sada, kada se osjećam mrvicu bolje, on ne želi sa mnom ništa više, iako je znao kako se osjećam. Moji roditelji ne podržavaju me u tome da posjetim psihologa, jedino sam vidjela studentskog savjetnika. Ne želim otjerati osobe koje volim iz svog života zbog lošega mentalnog stanja. Ne znam što mi je činiti, a faks ne pomaže mome mentalnom stanju. Osjećam se kao neuspjeh, jedva se držim na faksu i viđam se i družim samo s jednom prijateljicom jer stvarno nemam drugih ljudi u okolini s kojim bih htjela biti bliska, dečku je dosta i ne želi sa mnom više ništa, a komunikacija među nama nikad nije bila dobra – da ne govorim kako mi je on prvi dečko i kako sam uvijek imala problema s izražavanjem mišljenja. Mislila sam da je dio problema i u tome što imamo vezu na daljinu, ali sada shvaćam da je problem moja nesigurnost i loša komunikacija (nikad mu se ne mogu otvoriti do kraja, ne razgovaramo preko telefona često, skoro nikad).

Odgovor

Draga M (uvijek je lakše pisati kad možeš nekome nasloviti, stoga hvala ti na tome),

razumijem da prolaziš kroz teško razdoblje koje već dugo traje… Sigurno je trebalo mnogo snage za nositi se s osjećajima koje opisuješ, a pritom i dalje biti koncentrirana na obrazovanje, potrebe i želje drugih. Čini mi se da ti se i u tom razdoblju ipak dogodilo nešto lijepo: ljubav u kojoj si upoznala neku novu sebe, koja može primiti pažnju i nježnost, koja u tome može uživati. Spomenula si da imaš jednu blisku prijateljicu, da i roditelji znaju za tvoje stanje. Ako to pomaže, razgovaraj s njima o svojim osjećajima, reci im koliko ti je važno da su uz tebe, spomeni im što rade dobro, a da ti pomaže. Želim istaknuti ove dobre stvari na početku jer mi je jako važno da ih i ti kod sebe prepoznaš i uvažiš. Osim toga, odlučila si i obratiti se ovom portalu, što pokazuje tvoju proaktivnost, spremnost da poduzmeš neki korak, da za sebe učiniš neku kvalitetnu promjenu.

Vezano uz trenutačne teškoće u ljubavnom odnosu, razumijem da pokušavaš shvatiti koje su tvoje karakteristike pridonijele ovoj situaciji, a koliko je za nju zaslužan kontekst veze na daljinu. Može se činiti korisnim o tome razmišljati, ako želimo prepoznati nešto kod sebe što možemo unaprijediti za ovaj ili neki budući odnos. Ipak, zapamti kako je samo naša pretpostavka da su ti razlozi doveli do trenutačne krize. Možemo li sa sigurnošću znati da bi danas taj odnos, da ste vas dvoje živjeli u istom gradu, ili da si ti drukčije komunicirala, ili da si bila sigurnija u sebe, bio drukčiji? Možda imaš neke dobre razloge da tako misliš, ali moguće je i da problem nije tamo gdje ga tražiš. Katkad se i naša ideja o razlogu zbog kojega smo se od nekoga udaljili mijenja kako vrijeme odmiče… Pitam se kako možeš zaštiti sebe od sklonosti samopropitkivanja, preuzimanja prevelike odgovornosti za ovu krizu, usmjeravanja na sve ono što bi voljela da je kod tebe drukčije… Možda bi neko tvoje drukčije ponašanje ili osjećanje dovelo do drukčijeg ishoda veze, ali možda i ne bi.  Krećemo li samo od pretpostavke da moramo nešto mijenjati kod sebe, mogli bismo pasti u zamku da zaboravimo da svaki odnos čine dvije osobe i da je naše ponašanje često reakcija na ponašanje drugoga. Što ti je u vašoj vezi otežavalo da slobodnije komuniciraš, otvoriš se? Kakvo bi te ponašanje s druge strane moglo uvjeriti da možeš biti sigurna? Koje su okolnosti izvan tebe i njega važne da bi mogla imati osjećaj povjerenja u vaš odnos? Predlažem da umjesto o tome „što sam ja trebala drukčije“, razmisliš  o tome „što je meni trebalo drukčije?“Trenutačno prolaziš kroz vrijeme kada trebaš brinuti o svome zdravlju i u tome imati podršku svoje okoline. Nastoj zato biti nježna prema sebi, ne predbacivati si za greške koje možda i nisu bile od presudne važnosti. Razmišljam i što ti to poručuje tvoj dečko time što sada ne želi komunicirati. Možda osjeća da bi na taj način mogao više pomoći da se i tvoje stanje popravi… Distanca u odnosu, udaljavanje, može nam pomoći da se vratimo brizi o sebi. Kada se situacija s mentalnim zdravljem smiri, bit će lakše graditi nove ili popravljati stare zahlađene odnose.

O zdravstvenoj situaciji koju opisuješ: možda se ti i roditelji ne slažete oko toga kako pristupiti problemu koji možemo nazvati emocionalna nestabilnost ili depresivno raspoloženje, ili nekako drukčije (da bi se tome dao točan naziv trebala bi stručna procjena pa, oprosti, ja iz pisma ne mogu procijeniti o čemu je riječ). Ti kažeš „mentalno stanje“, a možda koristiš i neki drugi naziv za taj problem s kojim se hrabro nosiš već godinu i pol. Kako god ga nazvali, vrlo je važno da prihvatiš da je u redu što ti ono smeta, u redu je da povremeno zaplačeš, da se štediš izbjegavajući druženja s velikim grupama. Takva stanja mnogo su češća nego što inače mislimo, ali je moguće djelovati na njih. Neki su terapijski pristupi dokazano učinkoviti, a postoje i načini kako možeš pomoći samoj sebi učenjem o svojim mislima i navikama samokritičnog razmišljanja*.

Čini mi se da si vrlo obzirna prema svojim roditeljima jer poštuješ njihovu želju da ne tražiš psihološku pomoć iako sama misliš da bi ti to pomoglo. Do sada si možda osjećala da se s ovime možeš nositi sama, pa i zato nisi odlučila poduzeti nešto za svoje zdravlje i bez njihova dopuštenja. Ipak, ti najbolje znaš kako je to biti u tvojoj koži i kakvu pomoć trebaš, iako se naizgled dobro nosiš sa svime. Pitam se koje pretpostavke tvoji roditelji imaju o radu psihologa i postoje li neki uvjeti u kojima bi se osjećali bolje s time da se nekome obratiš?

Za neka stanja poput depresije brzi rezultati mogu se očekivati i nakon uzimanja propisanog lijeka pa bi razgovor s obiteljskim liječnikom trebao biti  prvi korak, a mogao bi pomoći i da razaznate biološku stranu problema. Savjetodavna i psihoterapijska pomoć besplatno je dostupna studentima koji su zdravstveno osigurani i preko uputnice liječnika opće medicine. Ipak, mnogi klijenti osjećaju se ugodnije primiti pomoć privatno ili u studentskom savjetovalištu gdje također rade stručnjaci obučeni za tretman ovakvih stanja. Sve više psihologa i psihoterapeuta svoje usluge pruža i online, što može biti oblik terapije koji nam osigurava udobnost našeg doma, neku drugu vrstu sigurnosti. Na prvi susret možete otići i zajedno, kao obitelj, što također može umiriti roditelje i pomoći im da se sami uvjere da osoba s kojom razgovaraš razumije neke tvoje posebnosti.

Želim ti da si dopustiš ne zahtijevati od sebe previše, bilo na fakultetu ili u odnosu s drugima. Ostani povezana s ovim svojim dugoročnim ciljevima, ali, prije svega, usmjeri se na traženje načina da se osjećaš svoja, da se prorijede dani plača i „slomova“, da dobiješ njegu koja će ti pomoći vratiti se ovim ciljevima s više snage.

*Preporuke za čitanje: knjiga koju možeš potražiti jest i Osjećati se dobro Davida Burnsa, koja na razumljiv način pokazuje kako možeš sama vježbati tehnike kognitivno-bihevioralne terapije. Knjige koje su pisali psihoterapeuti, psiholozi i drugi stručnjaci mogu pomoći i kada želimo naučiti nešto o poboljšanju svojih odnosa i samopoštovanju (Jorge Bucay, Hari Johann i drugi).

Katarina Banov, psihologinja

Podijeli s prijateljima
Share on whatsapp
Share on email
Share on facebook
Share on twitter

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content