Pismo
Već nekoliko godina borim se s anksioznosti, depresijom i ptsp-om. Uglavnom redovito idem na terapije, ali sam se sada ponovno zbog fakulteta doselila u Rijeku pa trenutačno nemam psihoterapeuta s kojim radim. A primjećujem po svim znakovima (izoliram se, konfliktna sam prema svima, ljuta na sve, ne spavam dobro, postaje mi teže obavljati normalne bazične stvari tipa otuširati se, oprati zube itd., imam nalete jakih negativnih emocija i panične napadaje) da opet slijedi loše razdoblje depresije. Posljednjih sam godina uz terapiju napravila velik pomak, ali pred ljeto sam opet bila u jako lošem razdoblju. Sklona sam autodestruktivnom ponašanju i trenutačno sam užasno u strahu koliko će strašno biti ovaj put i nisam sigurna da mogu sama. Nemam snage trenutačno potražiti novog psihoterapeuta jer sam se tek doselila, a treba mi pomoć.
Odgovor
Bilo kakva veća promjena koju doživljavamo, a promjena mjesta stanovanja zasigurno jest u toj kategoriji, traži od nas dodatno prilagođavanje i aktiviranje resursa za svladavanje novih izazova. Svjesni ste vlastitih obrazaca ponašanja i osjećaja i prepoznajete kod sebe znakove koji upućuju da nešto treba poduzeti.
Imate već iskustvo kako psihoterapijski dijalog može pomoći u osnaživanju mehanizama za izlazak iz krize i otvoriti novu perspektivu doživljavanja samog sebe. I prije ste pokazali kako vas teškoće kroz koje ste prolazili ne moraju zaustaviti iako vas usporavaju i stvaraju vam dodatne probleme. Mislim da je najteže osjetiti osamljenost i odvojenost od ljudi i ako imate neke bliske osobe u svojoj blizini možda možete s njima podijeliti kako se osjećate. Znate i sami da je potražiti stručnu pomoć nužno kad imate osjećaj da ne možete sami, a za to je ipak potrebno malo istražiti kome se možete obratiti. Kao studentica se možete javiti Studentskom savjetovališnom centru ili liječniku opće prakse koji će Vas uputiti na više adresa. Možda je moguće i uspostaviti ponovno kontakt s terapeutom s kojim ste prije razgovarali i nastaviti proces oporavka.
Pretpostavljam da se možete prisjetiti osjećaja uspjeha i zadovoljstva koje ste imali kada ste prije uspjevali izaći iz nekoga zatvorenog kruga misli, ponašanja i osjećaja. Ako je to bilo prije moguće uz stručnu pomoć, nema razloga da opet ne nastavite istraživanje kako se osjećati bolje i sretnije. Kada probudite nadu u sebi i krenete polako prema željenom ishodu, tada je moguće opet napraviti veliki pomak i nastaviti živjeti onako kako želite.
Anamaria Blažić, psihologinja
