Pismo
Javljam se nekome stručnom jer imam osjećaj da si sam ne mogu pomoći. Čini mi se da mi ne bi bilo dovoljno ni 10 A4 listova papira da napišem što mi je sve u glavi, no mislim da me trenutačno najviše muči – prehrana. Čim sam napisao tu riječ, osjetio sam sram, ali svejedno mislim da je krajnje vrijeme da se nekome obratim u vezi s tim.
Naime, u zadnjih pet godina ozbiljno promišljam o svemu vezanom uz prehranu, posljednje dvije godine vrlo intenzivno. Toliko mislim o tome da svoje aktivnosti u danu posložim prema svom „režimu“ prehrane. Takve misli i opsesije dovode do života u kalorijskom deficitu (u trajanju od tjedan ili dva, najviše tri tjedna) koji zamijeni nekontrolirano prejedanje koje zna trajati nekoliko dana, ovaj put traje već nekoliko tjedana (uz svakodnevnu kućnu tjelovježbu od 45 min).
I dok ovo pišem, točno se sjetim pojedinih članaka koji govore o ovome i koje sam pročitao, a koji očito, osim informativno, nisu doprli do moje glave da se nešto promijeni. Ovo je najsažetije što može biti (puno je detalja koje ne mogu iznositi ovdje jer pretpostavljam da ovo pismo nije predviđeno da ima 10 A4 listova) i svjestan sam da ne mogu dobiti specifičan savjet na opće postavljen upit, ali bih ovaj put zamolio da me uputite konkretnoj osobi ili ustanovi koja se bavim ovom problematikom na području Rijeke kako bih počeo s rješavanjem ovog problema sustavno.
Također, zanima me je li moguće dobiti besplatnu podršku ili razgovor od neke službe, treba li me osobni liječnik uputiti ili su jedino rješenje razgovori s privatnim psiholozima uz plaćanja? Hvala na odgovoru!
Odgovor
Dragi čitatelju,
hvala što si nam se obratio i što si nas odabrao kao prvi korak k osvještavanju i raspetljavanju klupka emocija i ponašanja koje si opisao. Vjerujem da je puno toga o čemu razmišljaš i da sram nije jedina emocija koju osjećaš. Vjerojatno niti 10 A4 listova papira ne bi bilo dovoljno da se upoznamo i da spoznam baš sve što te muči i brine, pa je zato najbolje rješenje potražiti pomoć uživo. Time se omogućuje stvaranje odnosa s terapeutom koji je najvažnija sastavnica dubljeg razumijevanja samog sebe.
Sigurno je da nisi jedini kojega opterećuje način prehrane i, usudila bih se pretpostaviti, vlastiti izgled. Nekada se smatralo da su brige i opterećenosti prehranom, ali i izgledom isključivo „ženska stvar“, no danas znamo da to nije točno. Oduvijek je određen broj muškaraca i mladića, više od drugih, mario za svoj izgled i način prehrane, pa je to u znatnoj mjeri zaokupilo njihove misli i pobuđivalo razne neugodne emocije.
Danas je situacija još intenzivnija. Današnje je društvo osviješteno o pravilnoj prehrani, korisnosti tjelovježbe i potrebi da zdravije živimo (što god to podrazumijevalo), no zbog bujice informacija koja nam je dostupna, takve su informacije postale nekorisne, a za neke osobe čak i štetne. Dogodilo se da su neki od nas jako opterećeni ispravnim načinom života i teže savršenom fizičkom izgledu. Pritisak okoline neizmjerno je velik zahvaljujući raznim društvenim mrežama i medijskom opterećenošću pravilnom prehranom, tjelovježbom i drugim lifestyle savjetima. Sasvim je prirodno i očekivano da ćemo se svi kad-tad usmjeriti na ono što nam društvo nudi, pa se tako u raznim životnim fazama više ili manje posvećujemo tome što nazivamo „zdravim načinom života“ ili težimo savršenstvu. Nije teško pronaći te neuhvatljive standarde koje nam drugi nude. Oni su prisutni na svakom koraku, na svačijem feedu ili u raznim medijskim naslovima. Jako su privlačni naslovi videa ili članaka u kojima ćemo doznati kako „postati muževan“ ili „kako privući partnera/icu koju želimo“, a naravno da je prvi korak k tome (prema nemarnim autorima) savršen fizički izgled zbog kojega se onda okrećemo restriktivnoj (i deficitarnoj) prehrani. Malo je reći da je takvo što potpuno neprimjereno te da smo zaboravili da je fizički izgled samo jedna od karakteristika koja predstavlja zdravlje. Mi nismo samo naša tijela i hrana koju konzumiramo. Svatko od nas ima brojne talente, vrline, mane, osobne vrijednosti kojima težimo, ambicije, želje i potrebe koje nas čine jedinstvenima i savršenima ovakvima kakvi jesmo.
S obzirom na to da si se više usmjerio na samu riječ prehrana, a samo se u nekim rečenicama tek dotičeš slike tijela, htjela bih se vrlo kratko dotaknuti nekih iskrivljenih misli koje dijele i druge osobe koje se opterećuju načinom prehrane i vlastitim izgledom. Neke od tih misli su:
„Postoji jedan idealni oblik tijela koji se mora dostići.“
„Moram imati kontrolu nad životom.“
„Moram biti savršen.“
„Ne smijem se brinuti oko izgleda. To je ‘ženska stvar’.“
„Jedini ispravan način života jest da kontroliram hranu.“
Pitam se jesi li se pronašao u jednoj ili više rečenica? Je li ti se u umu pojavila još koja misao, a koja te često opterećuje? Kako se osjećaš dok ti takve misli prolaze kroz um?
U nastavku teksta postavit ću nekoliko hipotetskih pitanja o kojima možeš razmišljati ili još bolje razgovarati o odgovorima s osobom od povjerenja. Ta su mi se pitanja pojavila dok sam čitala tvoj upit pa ih želim podijeliti s tobom kao neku vodilju za daljnja razmišljanja.
Što ako prehrana nema nikakav utjecaj u tvom životu? Kako se onda osjećaš?
Što bi se dogodilo da Instagram feed ili Tik Tok umjesto savjeta o prehrani zamjene sadržaji o suosjećanju i prihvaćanju samoga sebe baš kakav jesi? Što se onda mijenja u tebi?
Je li zastrašujuće nešto otpustiti?
Što ako bi umjesto savršenstva bio osrednje prosječan?
Htjela bih spomenuti i kako zaokupljenost prehranom ne mora biti nužno povezana s vlastitim izgledom. U našem se društvu pojavila i značajna okupiranost zdravom prehranom, što je kod nekih osoba izazvalo razne neugodne osjećaje poput srama, krivnje ili straha ako pojedu neku „nezdravu“ namirnicu. Kod takvih osoba teško je uživati u hrani samo po sebi, već je nužno da je hrana isključivo zdrava i „čista“ jer smatraju da je to jedini ispravan način života. U ovom primjeru želim istaknuti kako nije loše jesti više povrća, piti puno vode itd., no za osobu je štetno onda kada ju takva želja za kvalitetnijim i pravilnijim načinom prehrane dovede do raznih neugodnih emocija poput neugode, anksioznosti, zabrinutosti, straha, srama ili krivnje. Nije rijetkost da osoba tada počne izbjegavati odlaske na druženja na kojima pretpostavlja da će biti „nezdrava hrana ili piće“ ili da izgubi taj poseban i jedinstven, čak intuitivan osjećaj prema hrani („Baš želim pojesti čokoladu i dopustit ću si taj užitak koji mi očito treba.“). U nekim situacijama može se dogoditi i da osoba izgubi interes za drugim aktivnostima, osim za pripremu i konzumaciju „zdrave hrane“.
Prehrana je svakako nužna za naš život, no pitam se je li baš toliko važna?
Želim te pohvaliti za to što si prepoznao osjećaje i brige koje te opterećuju te odlučio poduzeti korake kako bi kvalitetnije živio. To je vrlo hrabar i mudar potez! Emocionalno opterećenje zaista smanjuje dnevne užitke i općenito zadovoljstvo životom, stoga ti vjerujem da ti trenutačno nije lako.
Vratit ću se na tvoje konkretno pitanje u vezi s pomoći. Općenito smatram da je najvažnije pronaći stručnu osobu s kojom ćeš se osjećati ugodno dok razgovaraš o svojim brigama i emocijama. Svaka stručna osoba, bilo da je riječ o psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru, znat će postaviti kvalitetna pitanja, no ključno je da se uz tu osobu osjećaš prihvaćeno, sigurno i ugodno.
Ipak, postoje neki stručnjaci koji bi, prema onome što si napisao, mogli više odgovarati tvojim potrebama pa bih te tako uputila da se javiš u Sveučilišni savjetovališni centar (SSC) ili Savjetovalište za mlade Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ). Ni za SSC niti za NZJZ nije potrebna uputnica već je potrebno ispuniti formular (za SSC) ili se naručiti preko službenih telefona. Kontakte za ustanove koje sam navela možeš pronaći na našoj službenoj stranici (https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/), a ondje su zapisani i kontakti drugih kolega i kolegica koji ti mogu pružiti stručnu pomoć.
Uz navedene, htjela bih izdvojiti Centar za poremećaje hranjenja BEA (https://www.centarbea.hr/). Oni inače djeluju na području grada Zagreba, no na njihovim stranicama možeš pronaći vrlo korisne savjete, članke i druge informacije koje bi te mogle zanimati (npr. online grupa podrške).
Ovo je pravi trenutak u kojem možeš nastaviti svoj put upoznavanja sebe i jačanja svojih snaga. Ovo može biti prekretnica kada ćeš postaviti drukčija pitanja prema sebi i osnažiti svoje sposobnosti suosjećanja i prihvaćanja samog sebe.
Želim ti svu sreću na tom putu!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
