Pismo
Mama mi od rujna mjeseca nije dobro, ima razne simptome i otkrili su joj jednu bolest. Budući da su se simptomi jako pogoršali, a liječnik kod kojega je primljena ih je ignorirao, prebacili smo se kod druge liječnice koja sumnja na još jednu bolest. Mene je to jako slomilo psihički, trudim se biti dobro. Jednostavno nisam dobro, počelo me ometati u svakodnevnom životu. Često plačem na poslu, loše spavam i ne znam si pomoći.
Odgovor
Draga čitateljice,
prema ovome što ste napisali, rekla bih da ste u fazi šoka s obzirom na iznenadne vijesti vezane uza zdravlje Vaše majke, za što će Vam svakako trebati vremena kako biste to prihvatili i priviknuli se na novu realnost. Jako mi je žao čuti da prolazite ovu zaista tešku i emocionalno zahtjevnu situaciju i da ona značajno ometa Vaše svakodnevno funkcioniranje. No to nije neobično kada se radi o ovakvim intenzivnim stresnim događajima.
Prije svega Vam imam potrebu napisati da, koliko god vijesti bile loše i dijagnoza teška, nije nemoguć scenarij da Vaša majka prebrodi bolest i bude ponovno zdrava ili da bolest bude pod kontrolom i da ona poživi još dugi niz godina uz redovite kontrole i propisanu terapiju. Stoga se ne valja odmah obeshrabriti i odustati, već je važno krenuti u “borbu”. To, naravno, nije Vaša borba, no vjerujem da ste svojoj majci važan izvor podrške u svemu što se događa i što dolazi i da ćete biti važan izvor njezine podrške u nadolazećem razdoblju. No teško je biti nekome podrška i istodobno sam prolaziti tugovanje i šok zbog novonastale situacije. Bilo bi dobro da se okružite prijateljima i bliskim osobama te sebi osigurate dodatnu podršku u ovom razdoblju, kao i da sudjelujete u aktivnostima koje Vas i inače opuštaju i rasterećuju (npr. vježbanje, odlasci na druženja, šetnje prirodom, hobiji). Bilo bi također dobro da imate rutinu koja će Vam dati osjećaj sigurnosti i predvidivosti, što Vam je u ovakvoj situaciji prijeko potrebno. Jednako tako, savjetovala bih Vam odlazak psihologu ili psihoterapeutu. Ne da biste započeli psihoterapijski tretman, već da biste u nekoliko susreta (ili samo jedan ako budete smatrali da Vam je dovoljno) mogli “istresti” sve svoje brige, misli i strahove i, kao što psiholozi kažu, izventilirati svoje osjećaje kako se ne bi nakupljali u Vama i stvarali Vam dodatnu napetost. U svakom slučaju, dajte si vremena da prihvatite navedenu situaciju i dopustite si da Vam bude teško. Imate na to pravo. Ipak, bilo bi važno da se situacija ne razvije tako da Vaša majka tješi Vas, već da svaka za sebe pronađete izvore podrške i snage kako biste iznijeli ovu situaciju najbolje moguće i s najmanje emocionalne štete. Želim Vama i Vašoj obitelji da ovaj proces koji slijedi bude što je moguće bezbolniji, sa što manje teških trenutaka te s optimističnim ishodom.
Iva Kirša, psihologinja
