Pismo
Imam konstantno ukočen vrat i gornji dio leđa već dvije godine. Obavio sam brdo pregleda i fizički sam potpuno zdrav. Ovi su se problemi pojavili u prilično stresnom razdoblju u mome životu i otad nisu nestali. Ne znam što da radim…
Odgovor
Pozdrav!
Zvuči mi zaista obeshrabrujuće i frustrirajuće to što imaš strašne fizičke smetnje već zadnje dvije godine. Očito ti jako smeta kada si napisao da si već obavio liječničke preglede. Drago mi je čuti da si fizički zdrav i htjela bih te pohvaliti što si se usmjerio na svoje mentalno zdravlje pretpostavljajući da bi ukočenost vrata i gornjeg dijela leđa mogla biti psihogena, odnosno uzrokom psihičkog stanja.
Vjerujem da si već imao prilike čuti da su područje vrata i gornjeg dijela leđa najčešći dijelovi tijela gdje skladištimo stres. Stres se još može manifestirati i kroz bolove u drugim dijelovima tijela ili kao pojačano kucanje srca, povišen krvni tlak, povišena tjelesna temperatura, pojačano znojenje ili nešto slično.
Stres doživljavamo u situacijama u kojima procijenimo da naše sposobnosti nisu dovoljno razvijene ili jake ili ih nedostaje za situaciju u kojoj se nalazimo, a koju moramo riješiti. Različiti događaji mogu biti stresni, ali i za svakog od nas stres je jedinstven. Dvije osobe se mogu nalaziti u istoj situaciji, od kojih će ju jedna osoba smatrati stresnom, a druga neće. Primjer toga može biti ispit u školi. U razredu uvijek postoji barem jedna osoba koja je pod stresom, rastrojena, nervozna, anksiozna ili razdražljiva prije ispita, dok drugi iz tog razreda ne doživljavaju takvu razinu neugode. Dakle, stres je za svakog od nas drukčiji i naša percepcija vlastitih sposobnosti ključna je u tome hoćemo li neki događaj percipirati stresnim ili ne.
U upitu si napisao kako prepoznaješ početak ukočenosti vrata i gornjeg dijela leđa s iznimno stresnim razdobljem koji si imao. Pozvala bih te da na trenutak zastaneš i promisliš jesi li i dalje pod stresom. Postoje li i dalje neke situacije koje smatraš stresnima? Ako je tako lakše, pozvala bih te da uzmeš komad papira i olovku (pokušaj ne koristiti mobitel) te zapišeš sve situacije koje su se nedavno dogodile ili se upravo događaju, a koje smatraš stresnima. Pored svake te situacije pokušaj zapisati što je to u njoj što ti stvara stres. Koja je razina stresa (na skali od 1 do 10)? O kojem se stresoru radi? Možeš li svladati taj stresor? Što te sprječava u tome?
Dokaz da su fizički i psihički aspekti neodvojivi pronalazimo u organizaciji organa koji je ključan za naše funkcioniranje – mozgu. Naš se mozak sastoji od brojnih dijelova od kojih neke možemo podijeliti (prema nastajanju) u one starije i novije. Ti stariji dijelovi zaduženi su za regulaciju naših osnovnih potreba poput gladi i žeđi, motivacije, ali i emocionalnog funkcioniranja. Te tzv. starije dijelove mozga pronalazimo i u mozgovima životinja, što bi značilo da su nam oni iznimno važni za preživljavanje. Ti su dijelovi mozga povezani s drugim dijelovima tijela putem neurona. S obzirom na to da su važni za preživljavanje, ti dijelovi mozga djeluju vrlo brzo i instinktivno. Oni ne znaju za budućnost ni za prošlost. Oni djeluju u sadašnjosti. Drugim riječima, kada se stvori potreba za hranom, ti dijelovi mozga javljaju našem tijelu da očekuju zadovoljenje te potrebe sad i odmah. Međutim, mi smo ipak po nekim karakteristikama drukčiji od životinja. Naše življenje nije samo pusto preživljavanje. Naša ljudska vrsta ima mogućnost razmišljati o budućnosti, analizirati prošlost, stvarati sliku o sebi, zamišljati, odlučivati, promišljati… Upravo tim funkcijama, koje su jedinstvene samo nama ljudima, upravljaju noviji dijelovi mozga. Novije dijelove mozga možemo zamisliti kao ažurirane, napredne verzije mozga u odnosu na naše prijatelje životinje. Upravo te funkcije omogućile su nam da stvorimo svijet kakav poznajemo danas, no ujedno nam izazivaju teškoće s kojima se većina nas suočava. Problem je u tome što su i noviji i stariji dijelovi mozga međusobno isprepleteni pa ako se dogodi situacija koja je za nas opasna poput toga da ugledamo medvjeda, u nama se pale alarmi za preživljavanje (aktiviraju se stariji dijelovi mozga) i šalju dalje informaciju našem tijelu da se treba boriti, bježati ili se smrznuti. To se događa tako što se krv iz organa šalje u mišiće (koji se učvršćuju), probava se usporava, zjenice očiju se šire, srce ubrzano pumpa, pojačano se znojimo i ubrzano dišemo. Kad se uspješno riješimo stresora ili u ovom slučaju medvjeda, naše tijelo bi se moglo umiriti. No tu nastaje problem novijih dijelova mozga jer i kad medvjeda više nema, mi ćemo i dalje analizirati što se dogodilo, brinuti se hoće li nam se opet ponoviti, razmišljat ćemo što to govori o nama i našem življenju itd. S obzirom na to da su i noviji dijelovi mozga povezani s ostatkom tijela, dokle god ostajemo u toj situaciji (čak i imaginativno), tijelo se ponaša kao da je stresor i dalje prisutan. Tijelo se priprema bježati, boriti se ili smrznuti se.
Pitam se događa li se takvo što tebi? Iako stresora (možda) više nema, je li tijelo i dalje u pripremnom stanju?
Noviji dijelovi mozga se, srećom, mogu “ugasiti” i to na suočavanjem s vlastitim tijelom, emocijama ili mislima.
Da bismo se efikasnije suočavali sa stresom, možemo se usmjeriti na rješavanje stresa jačanjem ili razvijanjem vlastitih sposobnosti rješavanja problema, savjetovanjem o mogućim načinima rješavanja problema ili asertivnim komuniciranjem (zauzimanjem za sebe, a da ne oštetimo druge oko nas). Neke se situacije i stresori ne mogu time riješiti pa je potrebno osvijestiti svoje emocije i dati im prostora kako bi se uspješno “ispuhali”. To možemo učiniti nekim fizičkim aktivnostima (poput trčanja, šetnje ili drugih sportskih aktivnosti), kreativnim izražavanjem (pisanjem, slušanjem glazbe, izrađivanjem nečega, stvaranjem glazbe, slikanjem…), razgovorom s osobom od povjerenja, mindfulness tehnikama ili opuštanjem (progresivna mišićna relaksacija, tehnike disanja…).
Vrlo vjerojatno neće biti dovoljna primjena samo jedne od navedenih tehnika kako bi se uspio osloboditi ukočenosti, no pozvala bih te da se potrudiš uvrstiti barem jednu aktivnost tijekom dana kako bi si olakšao brige i jačao svoje vještine suočavanja sa stresom. Odaberi one aktivnosti koje ti se sviđaju, stoga ako ne voliš trčati, molim te nemoj trčati samo zato što bi moglo pomoći. Važno je da uzmeš vrijeme i sam doneseš odluku koja je aktivnost tebi primjerena. Sigurna sam da sam nešto zaboravila napisati tako da slobodno nadopuni moje primjere aktivnosti u zagradama nečim što je tebi draže i ugodnije pa uvrsti u svoj dnevni raspored.
Svakako bih ti preporučila da se posavjetuješ s nekom stručnom osobom (LINK) ako smatraš da je nužno razriješiti tu stresnu situaciju koja se događala (ili koja se i dalje događa). Katkad je potrebna stručna pomoć kako bismo zatvorili jedno poglavlje u svom životu da bismo lakši i manje opterećeni mogli krenuti dalje.
Za kraj bih voljela podijeliti s tobom citat iz meni dragog romana kojega sam se sjetila dok ti pišem svoj odgovor: “Ne odabireš gdje ćeš se roditi, ali odabireš gdje ćeš ostati. Ne odabireš od koga ćeš se roditi, ali odabireš s kime ćeš ostati. ” (John Strelecky)
Želim ti bezbrižnije ljeto!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
