Pitanje
Skužila sam da sam imam opsesiju hranom, točnije zdravom prehranom. To je počelo krajem ožujka mjeseca (početkom online nastave i “karantene”) i otad sam izgubila oko osam kilograma. Dan mi je planiran oko jela, dopuštam si tri obroka dnevno, a ako pojedem malo više od zamišljenog osjećam krivnju, rijetko si dopustim neku grickalicu usred dana i svoja jela planiram prema nutritivnim vrijednostima. Već tri mjeseca nemam menstruaciju. Zbog toga smo mama i ja otišle k liječnici koja je napravila analizu krvi. Sve je bilo u redu te smo posjetile i ginekologinju. Mami sam ispričala sve o svojim mislima i osjećajima vezanim uz prehranu, jedenje i izgled, a ona mi je predložila da svoj problem opišem Vama kako biste nas mogli uputiti na sljedeći korak. Svjesna sam da imam premalo kilograma za svoju visinu (visoka sam oko 160 cm, a teška 42 kg) i da imam neki poremećaj vezan uz prehranu (eating disorder) zbog kojega imam potrebu slijediti neka (svoja) pravila prehrane te osjećam krivnju nakon jela (ne svakog). Znam da si sama ne mogu pomoći i da mi je potrebna neka strukovna pomoć. Zamolila bih Vas da mi predložite kome da se obratim i gdje da potražim pomoć.
Odgovor
Opisani osjećaji i ponašanja karakteristični su za poremećaje hranjenja. Poremećaje hranjenja teško je prepoznati i o njima se nedovoljno govori zbog straha od nerazumijevanja, osjećaja krivnje i srama, ali i umanjivanja težine takve problematike.
Karakterizira ih poremećen odnos prema hrani, negativna slika tijela i narušeno samopouzdanje. Neprimjeren odnos prema hrani podrazumijeva izbirljivost u namirnicama (pr. isključivo zdrave), brojanje obroka i kalorija, mjesto hranjenja (izbjegavanje uzimanja obroka ispred drugih ljudi), držanje strogih dijeta. Osobe koje pate od tog poremećaja iskrivljeno vide svoje tijelo (slika u zrcalu ne odgovara realitetu) i temelje vlastitu vrijednost na izgledu.
Zato je važno informirati se, reagirati na pojavu prvih simptoma i potražiti pomoć. Ti si prepoznavanjem problema i traženjem pomoći napravila veliki prvi korak.
Važno je istaknuti da u tome nisi sama, već imaš podršku svoje majke.
Vaš je sljedeći korak zatražiti uputnicu od nadležnog liječnika za pregled kod dječjeg psihijatra i gastroenterologa koji rade u Dječjoj bolnici Kantrida, gdje se timski pristupa liječenju.
Pomoć postoji, ti si ju spremna prihvatiti i vjerujem u uspješan rezultat.
Tamara Milovanović, dipl. psihologinja
