Pismo
Vodim borbu s generaliziranom anksioznošću već od veljače ove godine. Bila sam u katastrofalnom stanju, ali zahvaljujući homeopatiji osjećam se mnogo bolje. Željela bih da me savjetujete kako da ovo konačno privedem kraju jer imam osjećaj da je anksioznost prošla, a da ja još uvijek živim kao da je tu, po navici…
Odgovor
Pozdrav!
Iz tvojeg pisma razumijem da si našla način kako ublažiti svoje tegobe, možda ih i u potpunosti ukloniti, i to je zaista sjajno! Ipak, kažeš da ti se čini da je anksioznost prošla, ali živiš kao da je tu.
Ako te dobro razumijem, i dalje si na oprezu, brineš se hoće li se to stanje ponoviti. Nije neobično da kada proživimo neko teško razdoblje ili nam se dogodi nešto teško i neočekivano, još neko vrijeme živimo zabrinuti i oprezni jer ako se moglo dogoditi onda, zašto se ne bi dogodilo ponovno?
Znanje o stanju koje nas muči nerijetko može pomoći da ga bolje upoznamo i onda se bolje s time nosimo. Zato ću odgovor započeti općenito, možda saznaš nešto novo o (generaliziranoj) anksioznosti.
Anksioznost je osjećaj nelagode, poput brige ili straha, koji može biti blag ili ozbiljan. Svatko u nekom trenutku u životu ima osjećaj tjeskobe; anksioznost ili tjeskoba neizbježan je dio svakodnevnog života većine ljudi. Na primjer, možemo se osjećati zabrinuto i tjeskobno zbog polaganja ispita, medicinskog pregleda ili razgovora za posao. U takvim trenucima, osjećaj tjeskobe može biti sasvim normalan. Kao i sve naše emocije, i zabrinutost ima svoju važnu svrhu! Priprema nas za suočavanje s nekim izazovom ili nekom opasnošću. No katkad se čini da stvarne opasnosti nema, a mi se svejedno osjećamo iznimno uznemireno, zabrinuto, tjeskobno; nekim je ljudima veoma teško kontrolirati svoje brige. Osjećaj tjeskobe im je stalniji i često može utjecati na njihov svakodnevni život.
Anksioznost je glavni simptom nekoliko stanja, uključujući specifično stanje koje se naziva generalizirani anksiozni poremećaj (GAP).
GAP je dugotrajno stanje koje uzrokuje da se osjećamo tjeskobno zbog širokog raspona situacija i problema, a ne zbog jednog specifičnog događaja. Osobe s GAD-om osjećaju tjeskobu većinu dana i često im je teško prisjetiti se kada su se zadnji put osjećali opušteno. Čim se jedna tjeskobna misao riješi, može se pojaviti još jedna, o nekom drugom problemu.
Generaliziranu anksioznost ili generalizirani anksiozni poremećaj – GAP obilježava kronična tjeskoba koja traje danima, tjednim i mjesecima. Osobe osjećaju stalnu zabrinutost, brigu, nesigurnost u vezi s budućnosti, strah od bolesti, strah za sigurnost ili zdravlje bližnjih, osjećaju opću napetost, sklonost trzanju na minimalni podražaj, nelagodu i nervozu u kontaktu s drugim ljudima. Zbog stalno prisutne tjeskobe može se javiti i osjetljivost na buku, razdražljivost, nemir, slaba koncentracija i tjeskoba u socijalnim situacijama. Često se javlja kronični umor, glavobolja, vrtoglavica, bolovi u mišićima, nesanica, ali i razni drugi tjelesni simptomi kao povremeno ubrzan rad srca, ubrzano i otežanog disanje, suha usta, poteškoće gutanja, ubrzan rad crijeva, stiskanje u prsima, poteškoće disanja, katkad učestalo mokrenje, nagon za mokrenjem, smetnje erekcije, nelagoda pri menstruaciji, pa i izostanak menstruacije.
Točan uzrok GAP-a nije u potpunosti shvaćen, iako na to vjerojatno utječe konvbinacija nekoliko čimbenika. Istraživanja su pokazala da to može uključivati:
• prekomjernu aktivnost u područjima mozga uključenima u emocije i ponašanje
• neravnotežu serotonina i noradrenalina, koji su uključeni u kontrolu i regulaciju raspoloženja
• genetiku – procjenjuje se da osoba ima pet puta veću vjerojatnost da će razviti GAP ako ima bliskog rođaka s tim stanjem
• povijest stresnih ili traumatskih iskustava
• dugotrajno bolno zdravstveno stanje, kao što je artritis
• povijest zlouporabe droga ili alkohola.
Ali mnogi ljudi razvijaju GAP iako se nabrojeni čimbenici na njih ne odnose.
Anksioznost koja nije izazvana nekim postojećim aktualnim stresorom često je produženog trajanja i često našu pažnju usmjerava na tjelesne simptome, što onda dodatno produbljuje tjeskobu, dovodi do pojačanja simptoma i time stvara začarani krug anksioznosti.
Kako izaći iz toga začaranog kruga?
Ti si očito uspjela olakšati ovu situaciju primjenom homeopatije. U ovom trenutku bilo bi korisno prisjetiti se je li možda, osim homeopatije, još nešto bilo od pomoći. Kada god osjetimo napredak, poboljšanje, olakšanje, mudro je pokušati prepoznati što nam je sve pomoglo da to postignemo! To nam onda daje ideje i mogućnosti za svaku potencijalnu buduću situaciju. Sigurno već imaš neka iskustva i znanja o tome što ti pomaže naći mir i staloženost, što te opušta. To može biti šetnja, dobra knjiga, igranje igrica, slušanje glazbe, druženje s dragim ljudima, razgovor s osobom od povjerenja, igranje s kućnim ljubimcem… Mogle bi od pomoć biti i tehnike relaksacije, mindfulnessa, meditacije, a pomoći svakako može psihoterapija. Vjerujem da i u tvojoj okolini postoje mjesta na kojima možeš dobiti stručnu pomoć ako bi za tim postojala potreba.
A ako problem više nije anksioznost, već, kao što kažeš, navika da živiš kao da imaš anksioznost, onda je vrijeme za nove navike! Svakako bi pomogao prestanak pušenja, konzumacije kave i alkohola, a nove bi rutine, jednako tako, mogle uključivati redovito vježbanje, volontiranje, učenje novih vještina; bilo što što obogaćuje tvoj život i pruža ti iskustvo uspjeha, suradnje, opuštenosti, pozitivnog uzbuđenja!
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja
