Pismo
Zdravo. Imam problem. Naime, maturant sam medicinske škole i dogodilo već pet puta da mi se tijekom prakse, isključivo na Hitnoj i Kirurgiji, nakon teškog previjanja rane, krvarenja, carskog reza, i kada samo promatram i nisam uključen u tretam, nakon 10 – 15 minuta pojave čudni simptomi – iznenadna vrućina, otežano disanje, omaglica, smetnje vida, znojenje cijelog tijela i bljedilo, događaju mi se i smetnje sluha, sve čujem prigušeno, vid mi se zatamnjuje i slika gubi boju. To traje jedno 10, 15, najviše 20 minuta . Pokušao sam i gledati videa nekih operacija na You Tubeu, događa se isto i sve prestaje 10 minuta nakon prestanka videa. Treba mi savjet što da radim. Da to ignoriram – ili?. Namjeravao sam upisati medicinu, ali ovo me stvarno brine pa mislim na farmaciju. Nije mene strah rana, krvi, ovo je nešto podsvjesno, organizam sam reagira. Hvala vam unaprijed.
Odgovor
Dragi čitatelju,
kao što si i sam ispravno prepoznao, tvoj organizam nesvjesno reagira na situacije kada si izložen različitim medicinskim intervencijama. Simptomi koje opisuješ odgovaraju iznenadnim epizodama intenzivnog straha ili tjeskobe, a koje nazivamo napadajima panike. Napadaj panike najčešće je popraćen tjelesnim simptomima ili znakovima (lupanje srca, kratkoća daha, osjećaj gušenja ili kao da ne možemo udahnuti zrak, bol u prsima, mučnina, naleti vrućine i/ili hladnoće, trnci ili utrnuće ruku i nogu, zujanje ili zvonjenje u ušima, drhtanje, znojenje itd.), ali i oni kognitivnim (mislimo da gubimo kontrolu, da ćemo učiniti nešto što će nas osramotiti, da ćemo se ugušiti, dobiti srčani udar, moždani udar, da ćemo umrijeti i sl.). Iako su nelagodni, napadaji panike nisu opasni za zdravlje. No mogu nas ometati u svakodnevnom funkcioniranju, kao i u obavljanju željenog zanimanja.
Prvi panični napadaj najčešće se javlja u stresnom razdoblju u životu pojedinca, u kojem doživljaj fizičkog uzbuđenja koji se javlja kao posljedica stresa može biti krivo protumačen kao znak da će nam se nešto loše dogoditi. Npr. osoba se može fokusirati na pojačano lupanje srca i zaključiti da bi mogla imati srčani udar. Kao rezultat toga, može razviti “pretjeranu budnost” na sve tjelesne znakove, što može rezultirati povećanim uzbuđenjem i brigom. To uzbuđenje potiče daljnje katastrofične interpretacije koje zovemo “lažni alarmi” zato što signaliziraju da dolazi neizbježna opasnost onda kada zapravo nema nikakve opasnosti. Kao posljedica toga, osoba razvija strah da će se panični napadaji i dalje događati zbog čega može početi izbjegavati situacije u kojima bi se takav napadaj mogao dogoditi, osobito ako procijeni da je bijeg iz takvih situacija za nju otežan ili neugodan.
Većina ljudi koji imaju iskustva s napadajima panike, navodi kako često mogu predosjetiti, odnosno prepoznati kada se opisani napadaj počne javljati. Bilo bi dobro da u trenutku kada počneš osjećati prve znakove napadaja, usmjeriš svoju pažnju na disanje (polako i duboko disanje), nastojeći misliti na nešto ugodno te osvještavajući činjenicu da si na sigurnome i da nisi ugrožen.
Način koji bih ti osobno preporučila u svladavanju napadaja panike, a koji se do sada pokazao vrlo učinkovitim, jest psihoterapija. U Rijeci postoji niz mjesta na kojima djeluju iskusni stručnjaci za mentalno zdravlje, kojima se s povjerenjem možeš obratiti. Osim domova zdravlja, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, postoje i razna savjetovališta za srednjoškolce i studente u kojima se može dobiti besplatna stručna pomoć.
Želim ti sreću u svladavanju ovih teškoća, kao i u daljnjem školovanju i radu!
Iva Kirša, psihologinja
