Pismo
Borim se s depresijom i anksioznošću od petnaeste godine. Trenutačno idem kod doktora X, no teško dobijem termin. Treba mi razgovor. Imam osjećaj da ću se samo ugasiti. Nekako mi se skupilo svega i ne znam kako izgurati ovo razdoblje. U zadnjih tjedan dana imala sam dva napadaja panike, srce mi lupa 100 na sat, tresu mi se ruke, ne mogu jesti ni spavati. Voljela bih porazgovarati s nekim.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na javljanju. Tako mi je žao pročitati da se od svoje petnaeste godine boriš s depresijom i anksioznošću. Vjerujem da te to iscrpilo i da ti je teško. Tu sam za tebe, i hvala ti na povjerenju koje si mi ukazala. Nadam se da će te moj odgovor usmjeriti i olakšati ti trenutačno stanje.
Pišeš mi kako već odlaziš stručnoj osobi. Sjajno je da si prepoznala da ti treba podrška i potražila ju. To nije jednostavno i zahtijeva hrabrosti. Bravo na tome! To mi govori da si spremna raditi i da već radiš na sebi, te da se trudiš kako bi se osjećala bolje i živjela kvalitetniji život. Sigurna sam da ti to možeš! Razumijem da je teško dobiti termine i da vjerojatno imaš potrebu za češćom podrškom. Pišeš mi i kako bi voljela s nekim razgovarati. Potpuno te podržavam u tome i vjerujem da ti to može samo koristiti. Na sljedećem linku možeš pronaći provjerene mogućnosti psihološke pomoći u Rijeci – postoje besplatne opcije i privatne opcije uz plaćanje: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/
Nadam se da će ti to pomoći da se usmjeriš i potražiš daljnju podršku. Svakako preporučujem da nastaviš odlaziti liječniku, dokle god liječnik (ili ti) vidi potrebu. Ako ti je propisana određena farmakoterapija, znaj da se ona može uspješno kombinirati uz psihoterapiju/savjetovanje i da zajedno mogu dati jako dobre rezultate. I svoga liječnika možeš pitati o eventualnim smjernicama za psihoterapiju sa stručnom osobom. Svakako ti preporučujem da o svim teškoćama koje mi spominješ razgovaraš na idućem susretu s liječnikom. On će u ovoj fazi najbolje pratiti tvoj napredak i moći te jasnije usmjeriti.
Iako u tvom pismu nemam sve informacije da bih ti mogla dati konkretne korake i smjernice, u nastavku ti ipak želim pružiti dodatnu podršku pa mi dopusti da ti dam neke opće smjernice za pomoć pri napadaju panike i depresije. Postoje različiti učinkoviti pravci koji mogu pomoći kod navedenih teškoća, ali ću ti u nastavku pisati iz pozicije kognitivno-bihevioralnog pristupa s obzirom na to da je to pristup po kojemu ja radim. Često se susrećem s mladima koji se bore upravo s depresivnošću i anksioznošću, i znaj da nisi sama. Iako je svaka osoba jedinstvena i neusporediva, same teškoće imaju neka slična obilježja, po kojima se vodimo u tretmanu. Isto tako, znaj da su mogućnosti poboljšanja jako dobre i da možeš doći do željenih promjena.
Opisuješ mi napadaje panike koje si imala. Vjerujem da te to jako uznemirilo. Napadaji panike su vrlo neugodni i osoba u tom trenutku, osim izraženih tjelesnih simptoma, misli da će poludjeti, da će se onesvijestiti, da će doživjeti infarkt ili slično. Pretpostavljam da ti je to poznato. To su tipične misli koje se javljaju zbog napadaja panike, odnosno dolazi do toga da um određeni tjelesni simptom doživi katastrofično. No iako jako neugodni, napadaji panike nisu opasni, odnosno neće dovesti do navedenih ishoda. Zapravo je riječ o vrlo snažnoj anksioznosti koja se manifestira kroz izražene tjelesne simptome koje osoba interpretira negativno, što samo dodatno pojačava anksioznost. S obzirom na to da napadaje panike ne smatramo opasnima (ako su isključena neka druga medicinska stanja koja mogu utjecati na simptome i radi se zaista o napadajima panike) tada je jedan od najboljih načina kako ih riješiti da se osoba s njima suoči. Mi to zovemo izlaganje, odnosno postupno suočavanje sa zastrašujućim simptomima i ostanak s njima sve dok se anksioznost ne smanji. A anksioznost se uvijek smanji, samo treba ostati s njom dovoljno vremena da osoba doživi to opadanje. Takvim postupnim izlaganjem ona donosi zaključke da situacija nije opasna, da se ništa strašno neće dogoditi, i da su to simptomi koji se javljaju kao posljedica anksioznosti i da se kao takvi nakon određenog vremena i smanje. Iako je preporuka da se tretman provodi pod stručnim vodstvom kako bi se slijedila određena pravila pri izlaganju i time postigao što bolji učinak, vjerujem da ti ova pojašnjenja mogu pomoći da bolje razumiješ što se događa tijekom napadaja panike i pruže ti olakšanje.
Pišeš mi i o svojim teškim osjećajima. Jako mi je žao to pročitati. Vjerujem kada mi kažeš da ti se nakupilo svega. Teško je u takvim razdobljima gledati pozitivno i osvrnuti se na sve ono dobro u životu, kad se čini da sve ono loše prevladava. No sve je u životu prolazno, pa tako i teška razdoblja. Vjerujem da si ih i prije u životu imala i uspjela proći kroz njih. Što ti je tada pomoglo? Kako si sebi olakšala i pomogla da se osjećaš bolje?
Sjeti se da i u najvećoj tami postoji svjetlo, makar jedan svjetionik negdje u daljini koji pokazuje put i ne dopušta da se ugasi. Sigurna sam da u tvom životu ima takvih svjetionika, i više od jednog, samo se treba ponovno na njih usmjeriti.
Iako nemam dovoljno detalja da bih donosila zaključke i dala ti konkretnije smjernice, sve ovo što navodiš čine mi se simptomi koji se uklapaju u elemente depresije, koju i sama spominješ – sniženo raspoloženje, nedostatak apetita i sna, bezvoljnost i crno razmišljanje. Za depresivnost je karakteristično negativno razmišljanje – o sebi, o svijetu i o budućnosti. Zamisli to kao da odjednom imaš tamne sunčane naočale na glavi. Sve se čini mračnije, zar ne? No stvarnost možda i nije takva… Umjesto da je sve crno, možda postoje negdje i boje. S vremenom, kako nastaviš raditi na svojoj dobrobiti, vjerujem da ćeš skidati te tamne naočale i ponovno vidjeti boje.
Za kraj, pozivam te da uzmeš komad papira i odgovoriš na ova pitanja. Nadam se da će ti pitanja pomoći da se osvrneš na ono vrijedno u tvom životu i da pronađeš svoje svjetionike. Sigurna sam da ih ima, iako to možda sada teško vidiš.
- Što imam u svom životu, a da sam zahvalna na tome?
- Čemu težim u životu? Što mi je važno (ili je nekada bilo važno)? Čime bih se voljela baviti i kako bih voljela provoditi vrijeme?
- Što bih voljela ponovno raditi? Kada bih se osjećala bolje, bih li mogla ponovno uživati u tim aktivnostima?
- Što bih savjetovala bliskoj osobi kada bih imala slične misli kao i ja? Koje riječi utjehe bih joj pružila? Kako bih joj savjetovala da gleda na budućnost?
- S kime mogu razgovarati o svojim osjećajima? Mogu li se obratiti nekome od kruga bliskih ljudi koje imam?
Idi dan po dan, strpljivo i s povjerenjem da će biti bolje. Ja sam uz tebe i vjerujem u tebe. Nadam se da ćeš uspjeti pronaći dodatnu podršku i nekoga s kime ćeš nastaviti raditi na svom poboljšanju. Hrabra si djevojka i samo nastavi dalje.
Sretno, i bit će sve OK!
Ana Đorić, psihologinja
