Pismo
Pohađam Agronomski fakultet, točnije upisala sam ga ove godine nakon neuspjela pokušaja na FOI-u zadnje dvije godine. Prije toga sam bila na nekoliko operacija jer sam imala Hirschprungovu bolest, nosila stome i nakon svega toga se udebljala (prije nisam bila pretila), počela se osjećati užasno anksiozno, katkad i depresivno. Strašno se bojim bolnice i izbjegavam je u širokom luku, čak i zbog najbanalnijih stvari poput vađenja hormona štitnjače. Bojim se korone, a tjeraju nas na faks samo na običnu nastavu, vježbe su zbog nekog razloga online. Poludjet ću više od svega toga. U ponedjeljak imam kolokvij iz pedologije, a ne mogu se koncentrirat ni na što. Bavim se i crtanjem pa me to katkad umiri. Zadnja dva mjeseca otkako je počeo faks, sumnjam u sve živo, ne sviđa mi se organizacija, nekim profesorima su važniji predmeti od našeg zdravlja, ovi u razredu su svi mlađi od mene i ne shvaćaju da korona nije zaj****cija i da se mora nositi maska i vani kad si u grupi. Od sanjanja bolesti i doktora prešla sam na sanjanje profesora i ispisivanja s fakulteta jer imam osjećaj da su malo zastarjeli i da nitko živ ovo ne shvaća ozbiljno.
Odgovor
Pandemija koronavirusa koju danas živimo, u svima nama je potaknula (ili intenzivirala) zabrinutost za vlastito zdravlje i zdravlje ljudi koji nas okružuju. Ipak, kao što svi dobro znamo koliko je pušenje štetno za zdravlje pa unatoč tome velik broj ljudi i dalje puši, tako postoje individualne razlike u razini odgovornosti i odgovornom ponašanju tijekom trenutačne epidemiološke situacije.
Tvoja prošla iskustva sa zdravstvenim problemima, neugodnim pretragama i brojnim posjetima bolnici naučila su te da cijeniš jedno od najvećih životnih bogatstava, a to je zdravlje. Ipak, osim brige za zdravlje, trenutačna situacija od nas zahtijeva puno više. Zahtijeva privremeno odricanje od života na kakav smo naviknuli, a to podrazumijeva i prirodnu potrebu za druženjem i socijalizacijom, osobito kada se osvrnemo na mlađe populacije kao što su studenti. Pritom je važno uzeti u obzir da se svi mi na različite načine suočavamo s trenutačnom situacijom. Bezbrižno ponašanje studenata „na van“ može odražavati njihov pokušaj nošenja s istim strahovima, nesigurnosti i osjećajem nedostatka kontrole koje i ti osjećaš, samo su tvoji načini usmjereni na strogo pridržavanje epidemioloških mjera i/ili distrakcijom kao što je crtanje.
Nažalost, na ponašanja ljudi oko nas ne možemo utjecati. Ono što jest pod našom kontrolom naše je ponašanje i osobna odgovornost. Iako to katkad može biti frustrirajuće, pogotovo u situaciji koju trenutačno živimo, pokušaj manje razmišljati o tome što drugi rade, a više se usredotočiti na sebe i zaštitu vlastita zdravlja. Na kraju krajeva, ljudi koji se ne pridržavaju preporuka prvenstveno ugrožavaju sebe.
Za kraj, htjela bih te potaknuti da razmisliš o razlozima zbog kojih si upisala Agronomski fakultet. Pretpostavljam da te na upis potaknula ideja o budućem zanimanju i onome čime se želiš baviti. U tom slučaju smatram da trenutačna situacija, u kojoj osobe koje te okružuju ne ispunjavaju tvoja očekivanja na planu odgovornog ponašanja, ipak nije dovoljno dobar razlog da odustaneš. Razumijem tvoju potrebu da se zbog zdravstvenih razloga zaštitiš od okoline u kojoj se ne osjećaš sigurno, no sigurna sam da navedeno možeš realizirati i na druge načine (npr. tražiti pohađanje on-line nastave na temelju medicinske dokumentacije) koji ne podrazumijevaju odustajanje od vlastitih interesa.
Ana Goleš, dipl. psihologinja
