Pismo
Pozdrav! Od 5. razreda vučem problem – bojim se bolesti i umišljam si da imam neku bolest. Dođem u takvu fazu da ne mogu izaći iz kuće, koliko se loše psihički osjećam. No sve je to bilo na tren i prolazno, ali sada je postalo previše, al’ previše jako. Imam nekakav osjećaj u sebi toliko loš i fuj od ranog jutra čim otvorim oči… ne mogu ni jesti niti se družiti zbog toga. Na trenutak prođe, ali opet se pojavi sutradan i već mi je muka, ne mogu izdržati da mi je svaki dan isti i da se svaki dan moram bojati imam li kakvu bolest, svaki detalj na tijelu primijetiti i odmah ići liječniku. Stvarno sam u fazi kad mislim da gubim i da sam izgubila sebe, i to mi utječe na život. Čak sam morala prestati raditi jer sam se loše osjećala. Znam da mi treba stručna pomoć, ali jednom sam već bila kod psihijatra, ali me uopće nije slušao, samo mi je dao neke tablete koje nisam ni pila jer sam se bojala da će mi naškoditi. Ima toliko toga da sve i ne mogu napisati, ali donekle sam opisala što me muči. Bilo bi mi drago da mi napišete koju rečenicu koja će mi možda olakšati stanje ili me pokrenuti…
Odgovor
Razumijem da se osjećate zarobljeno u načinu razmišljanja koje vas opterećuje i onemogućuje u funkcioniranju. Naše tijelo nam odašilje poruke (simptome) kako bismo poduzeli sve što je u našoj moći da smanjimo neugodu ili poduzmemo akcije. Pretpostavljam da su vam odlasci liječniku možda u nekom smislu donijeli neko olakšanje, barem ste dobili informaciju da niste bolesni. Međutim, svjesni ste da se vraćate na isto ishodište u kojem je strah koji osjećate užasno neugodan, ali i blokirajući. I mislim da je to ipak neki početak promjene.
Kada znamo da moramo što prije nešto poduzeti, onda možda znamo i da smo mi ti agenti promjene, a uz pomoć stručnih osoba koje se bave psihoterapijom moguće je izaći iz toga začaranog kruga misli i osjećaja. U dijalogu u kojem ćete biti opet slobodni reći sve što vas brine, moguće je i čuti sebe na drukčiji način i dobiti neke nove ideje za izlazak iz ove situacije. Psihoterapija je dijalog, odgovornost je psihoterapeta da osigura kreativan kontekst za razgovor i nove ideje, a vaša će odgovornost biti da istražite kako nove ideje i razmišljanja utječu na vaš život. Taj proces sigurno nije jako brz, ali u tom procesu promjene pronaći ćete smislene male korake koji će voditi jednom cilju – oslobađanju od straha i ponovnom sudjelovanju u stvarima koje vas vesele i ispunjavaju.
Nije se jednostavno pomaknuti i nije baš lako početi vjerovati u sebe jer možda postoji puno stvari koje vas opterećuju. Međutim, moguće je promijeniti način doživljavanja sebe u ovome svijetu i otkriti, dio po dio, kakav može postati naš život.
Anamaria Blažić, psihologinja
