Pismo
Bok,
imam 28 godina i već dugo zbog lošeg iskustva u prošlosti izbjegavam određene liječničke preglede jer se jako bojim da bih mogla otkriti neku bolest. Osjećam krivnju jer nisam ranije otišla, i to me dodatno opterećuje.
U mojoj obitelji bolesti su uvijek bile nešto čega se stidjelo, a dok sam bila dijete često su me plašili njima. To je produbilo moj strah i sada mi jako otežava odlazak liječniku.
Ne znam kako se pripremiti psihički da pobijedim taj strah i napokon odem na pregled. Bila bih zahvalna za bilo kakav savjet ili podršku.
Hvala puno na Vašem vremenu i odgovoru.
Srdačno,
X
Odgovor
Draga X,
hvala Vam na povjerenju i na tome što ste se odlučili javiti i podijeliti ono što Vas muči. Već sama činjenica da otvoreno govorite o svom strahu i da tražite način kako se s njim nositi govori o Vašoj snazi i spremnosti na promjenu, i to je vrlo važan prvi korak.
Iz onoga što opisujete, Vaš strah od liječničkih pregleda ima razumljivo psihološko uporište. Ako je bolest u Vašoj obitelji bila tema povezana sa stidom, prijetnjom ili zastrašivanjem, dijete tada ne razvija doživljaj medicine kao izvor pomoći, nego kao izvor opasnosti. Takva rana iskustva često ostaju emocionalno „zapisana“ i u odrasloj dobi mogu aktivirati snažnu tjeskobu već pri samoj pomisli na pregled. Drugim riječima, Vaša reakcija je odraz naučenog obrasca straha.
Osjećaj krivnje koji spominjete također je čest u ovakvim situacijama. Međutim, važno je naglasiti da krivnja rijetko pomaže promjeni ponašanja, štoviše ona najčešće dodatno paralizira. Puno je korisnije pokušati prema sebi zauzeti stav razumijevanja: do sada niste izbjegavali preglede zato što Vam zdravlje nije važno, nego zato što je strah bio preintenzivan. To je bitna razlika.
Kako se psihički pripremiti za odlazak na pregled?
1. Imenovati i normalizirati strah
Pokušajte sebi jasno reći čega se točno bojite. Je li to nalaz? Dijagnoza? Osjećaj gubitka kontrole? Kada se strah konkretizira, postaje lakši za obradu nego kada je nejasan i „maglovit“.
2. Ići korak po korak
Ne morate sve preglede obaviti odjednom. Psihološki je puno podnošljivije krenuti od najjednostavnijeg, npr. naručiti se, doći samo na razgovor, informirati se o postupku. Svaki mali korak smanjuje tjeskobu jer mozgu šalje iskustvo da situacija nije opasna.
3. Planirati podršku
Ako Vam je lakše, povedite blisku osobu na pregled ili joj barem najavite da Vam treba ohrabrenje. Sama prisutnost podrške znatno smanjuje razinu stresa.
4. Raditi na regulaciji tjelesne napetosti
Tehnike disanja, usporavanje daha (polagani i duboki udah, kratka pauza pa polagani i spori izdah uz ponavljanje), progresivno opuštanje mišića (usmjeravanje na pojedine grupe mišića na tijelu, njihovo zatezanje i opuštanje) ili kratke vježbe uzemljenja (u danom trenutku imenujte 5 stvari koje vidite, 4 koje možete dodirnuti, 3 koje čujete, koje možete mirisati, 1 koju možete okusiti) prije pregleda mogu pomoći da se tijelo smiri, a time i misli.
5. Promijeniti perspektivu pregleda
Pokušajte pregled doživjeti kao čin brige o sebi, a ne kao prijetnju. Medicinski pregledi služe prevenciji i ranom otkrivanju, što u konačnici povećava osjećaj kontrole, a ne obrnuto.
Ako primijetite da je strah izrazito intenzivan (npr. izaziva paniku, izbjegavanje godinama, tjelesne simptome), razgovor sa psihologom uživo može biti vrlo koristan. U sigurnom terapijskom prostoru moguće je postupno razraditi izvore straha i razviti strategije suočavanja prilagođene baš Vama.
Za kraj, želim istaknuti nešto važno: nikada nije „prekasno“ početi se brinuti o svom zdravlju. Odlazak na pregled sada nije dokaz da ste zakasnili, nego da ste skupili hrabrost učiniti nešto dobro za sebe.
Ako želite, možete si postaviti mali, ostvariv cilj, primjerice samo nazvati i naručiti se. To je već velik pomak.
Želim Vam puno nježnosti prema sebi na ovom putu, i neka Vas prati povjerenje u sebe jer hrabrost ne znači da nema straha, nego da unatoč njemu idete naprijed.
Srdačno,
Darija Russo Vilić, dipl. psih.-prof.
