Pismo
Dragi/a,
zovem se X i imam 29 godina. Javljam Vam se jer već neko vrijeme razmišljam o abdominoplastici, nakon što sam u razdoblju od četiri godine rodila troje djece. Trudnoće i porođaji ostavili su značajan trag na mom tijelu, naročito u području trbuha.
S obzirom na to da je zahvat invazivan i financijski zahtjevan (novac sam skupljala u razdoblju primanja porodiljnog doplatka), osjećam potrebu razgovarati sa stručnom osobom kako bih bila sigurna da odluku donosim promišljeno i stabilno.
S jedne strane, brine me hoće li to biti “površna” ili emocionalno ispravna odluka. S druge strane, moj izgled mi zaista otežava svakodnevicu – treniram, zdravo se hranim, ali mi osjećaj nelagode zbog trbuha redovito kvari čak i obične trenutke poput tuširanja ili oblačenja.
Zanima me nudite li individualne konzultacije i koji su uvjeti za dogovor termina. Otvorena sam i za razgovor uživo i za online opciju, ako je to moguće.
Hvala unaprijed na odgovoru i razumijevanju.
Srdačno,
X
Odgovor
Draga X,
hvala ti što si nam se obratila i podijelila tako osobnu i osjetljivu temu. Tvoje riječi su hrabre i važne. Žao mi je što osjećaš nelagodu koja ti otežava svakodnevicu i narušava tvoje osjećaje prema vlastitom tijelu.
Želim ti reći da nisi sama u tim osjećajima. Istraživanja pokazuju da čak 75% žena nakon porođaja osjeća nelagodu i sram zbog izgleda svog trbuha. Nerealni prikazi ženskih tijela u medijima i na društvenim mrežama – često dorađeni, filtrirani, daleki stvarnosti – samo dodatno pojačavaju pritisak. Dovoljno je pet minuta gledanja takvih slika da se u nama pojave osjećaji srama, tuge, nesigurnosti i nemira.
Naše tijelo se nakon trudnoće mijenja – jer je prošlo kroz nešto veličanstveno i zahtjevno. U njemu su rasle bebe, a organi su se morali prilagoditi kako bi sve to bilo moguće. Promjene koje vidiš na svom tijelu, poput trbuha koji ti je sada „bolna točka“, odraz su svega što si prošla kako bi donijela svoju djecu na svijet.
Razumijem koliko ti to teško pada. Iz tvog upita osjećam koliko ti je trbuh važan i koliko te taj osjećaj ograničava – možda čak i udaljava od punog uživanja u svakodnevici. Majčinstvo samo po sebi donosi mnogo zahtjevnih situacija, a kada se tome doda nezadovoljstvo vlastitim izgledom, teret koji nosimo postaje još teži.
Vrlo često, uz nelagodu dolaze i misli koje mogu biti bolne i samokritične: „Zašto baš ja?“, „Zašto to ne nestaje?“, „Trudim se, a ništa se ne mijenja.“ Prepoznaješ li možda neke od tih misli kod sebe? Ili se one u tvom slučaju pojavljuju u nekom drugom obliku?
Te misli nisu bezazlene – one utječu na naše emocije, a emocije na naše ponašanje. Ako o sebi i svom tijelu razmišljamo s prihvaćanjem i blagošću, veća je vjerojatnost da ćemo se osjećati ugodnije, sigurnije i zadovoljnije. S druge strane, ako su misli negativne, osjećaji koji se javljaju mogu biti vrlo neugodni – poput srama, tuge, pa čak i gađenja.
Često upravo iz osjećaja nezadovoljstva, ljutnje ili krivnje, nastaje i potreba za promjenom. Ti osjećaji nas mogu potaknuti da krenemo nešto mijenjati – bilo da je riječ o navikama, načinu razmišljanja ili donošenju važnih odluka, poput one o abdominoplastici.
Vidim da o toj operaciji razmišljaš već neko vrijeme i da si je ozbiljno uzela u obzir – istražila si zahvat, skupljala novac… Sve to pokazuje tvoju odlučnost, odgovornost i duboko promišljanje. A, opet, unatoč svemu tome, u tebi postoji neka nesigurnost. Pitaš se je li ta želja površna, je li „u redu“ nešto tako željeti za sebe?
Emocije koje osjećaš nisu nimalo površne. One su stvarne, i vrijedne su pažnje. Možda si tijekom života naučila da nije „zrelo“ donositi odluke vođena emocijama, ali one su važne jer nam pokazuju što nam je zaista potrebno i što nas muči. I zato je u redu zastati, oslušnuti ih, dati im prostor.
Pitanja koja si postavila sebi – o trbuhu, tijelu – nisu znak slabosti. Ona su znak tvoje brige, tvoje potrebe da se osjećaš dobro u vlastitoj koži, da budeš svoja, snažna, ali i nježna prema sebi.
Nažalost, projekt „Sve je O.K.“ trenutačno ne nudi mogućnost savjetovanja, ali to ne znači da u tome moraš biti sama. Postoje udruge koje se bave upravo ovim temama, poput Centra za reproduktivno mentalno zdravlje i Centra Pričaj mi. Obje udruge nude online savjetovanja i imaju pregršt korisnih materijala o majčinstvu, slici tijela i mentalnom zdravlju nakon porođaja. Preporučujem ti da ih istražiš – vjerujem da bi u njima mogla pronaći dodatnu podršku koja ti treba.
Na kraju, želim ti reći da ti se divim. Iz svega što si podijelila, vidi se koliko si predana, koliko ulažeš u sebe uza sve druge obveze. Ti nisi samo mama – ti si i žena koja zaslužuje osjećati se dobro, voljeno i prihvaćeno, baš takva kakva jesi, sa svim svojim osjećajima, borbama i nadama.
Ako postoji i najmanji način da si olakšaš, pružiš si podršku, toplinu i razumijevanje, želim ti preporučiti da to iskoristiš.
Sretno!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
