Pismo
U prosincu sam imao operaciju sinusa i nosa jer sam imao probleme. Prije toga život mi je bio OK, radio sam, kupio auto, uređivao ga, imam curu, uživao, išao van, zabavljao se i sve… I onda, nakon operacije i dok sam bio u bolnici, samo problemi, dosta toga je pošlo loše… I budući da me je strah od povraćanja, a bilo je i drugih problema… uhvatila me panika i doživio sam traume od svega toga. Bilo me je strah, nisam spavao, jedva nešto pojeo, u tjedan dana izgubio sam četiri kilograma, a ionako sam mršav. Ukratko, i nakon operacije sve mi ide nizbrdo… Auto mi propušta, puno vode, ne vozi… ulagao sam novce i sve potrošio, a nisam dva mjeseca radio i još moram do 28. travnja biti doma.
Ukratko, sve za što sam se prije trudio propalo mi je, i novac i planovi i posao… I doista nemam volje ni za što, što god pokušam… nemam volje, baš mi teško… A i svako malo mi se javi neki osjećaj u trbuhu i zna me uhvatiti panika pa mi još i to otežava i, ukratko, baš sam „0“ za sve… Nemam volje ni za ono što sam prije volio, igrati igrice, imam i fotoaparat i dron, ali ni to više… Oko auta sam bio lud, i voziti ga i popravljati i sve, sada mi se i gadi i želim se samo maknuti što dalje…
Volio sam izaći van, u prirodu, ali i to je loše… u meni je takva trauma od ove operacije jer više toga je pošlo po zlu, a sad bih trebao ići i liječniku jer imam aritmije, ali ne idem jer ne mogu… I ne znam što da radim, pokušavam naći nešto što bi me malo zadovoljilo, da se fokusiram na to… ali nema ništa… Barem ne ono što sam pokušao jer sve što probam, ne ide… Cura mi rekla da se javim pa, eto, možda od Vas čujem dobar savjet koji mi može pomoći. Žao mi ako ste dugo čitali ili niste shvatili.
Da se zna… roditelji su mi rastavljeni, s mamom mi živi brat, a ja malo s tatom pa smo sami, a i malo s mamom i bratom.
Odgovor
Dragi čitatelju,
žao mi je što si u kratkom vremenu prošao kroz toliko teških situacija. Operacija, neugodne reakcije, kvar auta, gubitak posla … To je puno za jednu osobu. Hvala ti što si se javio. To govori da nisi „0“, nego da tražiš pomoć kada ti je teško. To je znak snage.
Napisao si kako je prije operacije sinusa sve bilo u redu, a sada ti se čini kao da ništa nije u redu. Katkad naš um stvari vidi crno ili bijelo. To je vrlo česta zamka našeg uma u koju upadamo. Kada nam je dobro, čini nam se da je sve dobro ili „ružičasto. S druge strane kada se dogodi nešto stresno, čini nam se kao da ništa ne valja i da se sve oko nas urušilo. To je česta pojava u teškim razdobljima. Ako se u tome prepoznaješ, nisi jedini. Ako ne, slobodno zanemari ovaj dio.
Čini mi se da su se kod tebe stresovi nadovezali jedan na drugi poput domino efekta. Započelo je s operacijom zbog koje si imao vrlo neugodne reakcije poput povraćanja (zbog čega i inače osjećaš gađenje), zatim kvar na autu, a ostao si i bez posla. To su zaista velike stresne situacije i očekivano je da osjećaš kao da gubiš tlo pod nogama. U takvim trenucima uobičajeno je da se naše tijelo pobuni pa da na razne načine govori „Ovo je za tebe opasno!“ „Ne mogu ovako.“ To se može prepoznati kroz simptome poput stezanja u trbuhu, bezvoljnosti, izbjegavanja bolnice, gubitka užitka, promjene u hranjenju i spavanju, lošeg raspoloženja i/ili panike.
To ne znači da je išta loše s tobom. Ti simptomi govore da je tvoj organizam, odnosno živčani sustav previše opterećen.
Pročitala sam kako si se trudio pomoći si tako da se vratiš aktivnostima koje si prije volio. To je vrlo dobar korak, no kada je tijelo i dalje u stresu, može se činiti da su takve želje preveliki zalogaji. Prvo je važno umiriti živčani sustav, a tek se onda vraćati starim navikama.
Operaciju opisuješ kao traumu, a traumatska iskustva nas mijenjaju. Nakon traume osobe često počnu sumnjati u sebe, osjećaju strah ili izbjegavaju mjesta i sjećanja/podsjetnike na taj događaj. To je česta reakcija.
Moguće je da ti se prišuljala depresivno-anksiozna slika kao reakcija na sve što se dogodilo, no to ne znači da si ti išta loše napravio ili da ti nema pomoći. Upravo suprotno. Znači da tvoj organizam vrlo dobro funkcionira i želi te upozoriti da se pobrineš za sebe. Da neke navike, rutine ili osobe promijeniš/makneš iz svoga života. To može značiti da je tvoj živčani sustav predugo u mehanizmu „borbe“ sa svime što se događa i da mu je potreban odmor.
Voljela bih saznati više o tvom doživljavaju pa mi se čini da bi bilo vrlo važno da o tome razgovaraš s nekim tko će te moći razumjeti. Bilo bi dobro kada bi se dogovorio za susret s nekim od naših psihologa čije kontakte možeš potražiti na našoj službenoj stranici (https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/). Čini mi se da bi razgovor uživo, u ovom slučaju, bio puno konkretniji i učinkovitiji. Nekoliko susreta katkad može znatno pomoći, a u nekim slučajevima nije naodmet provesti kraću terapiju lijekovima koji će pomoći umiriti živčani sustav. Zamisli to kao kada se ide na servis s autom – da bi mogao normalno voziti, moramo ga redovito održavati.
Također te želim pitati postoji li netko iz tvoje blizine uz koga se osjećaš dovoljno sigurno ili ugodno da bi mogao podijeliti svoje brige i misli, bez filtra. Dovoljna je jedna osoba koja bi mogla znati kako ti je, a da te ne osuđuje ili daje brza rješenja. Samo da te posluša.
Za sada bih ti predložila male, sitne korake koje možeš uvrstiti već danas. Plan poput „Idem na izlet u prirodu“ pretvorimo u jednostavniji korak koji će zvučati nešto slično poput „Izaći ću pet minuta ispred kuće/stana.“
Ove tri stvari bih voljela da svakako uvrstiš u svoju dnevnu rutinu u idućih tjedan dana:
1. Jedi barem tri obroka na dan, malo-pomalo. Ako je moguće, neka barem jedan obrok bude topao.
2. Izađi van 5 do 10 minuta dnevno, bez cilja. Možeš samo sjediti, možeš prošetati. Samo kratko budi na zraku.
3. Svaki dan učini vježbu „uzemljenja“. Vježbu započinjemo zatvorenih očiju ili lagano oborenog pogleda pod 45 stupnjeva. Usmjerimo se na udah i izdah i tako ukupno 5 puta.
Nakon usmjeravanja pažnje na disanje, zamolit ću te da otvoriš oči i naglas izgovoriš 5 stvari koje vidiš pred sobom.
Zatim navedi 4 zvuka koje čuješ oko sebe.
Kaži koja 3 osjeta možeš osjetiti na svojoj koži.
Koja 2 mirisa možeš prepoznati iz svoje okoline?
I, posljednje, koji 1 okus možeš osjetiti u svojim ustima?
Ovakva vrlo jednostavna i kratka vježba služi umirivanju živčanog sustava te ju je važno provoditi svaki dan kako bismo osjetili manju napetost.
Nakon tjedan dana takvih malih koraka, možeš si postaviti nekoliko pitanja i zapisati odgovore.
Odvoji si vremena koliko god ti je potrebno da pažljivo i strpljivo odgovoriš na svako dolje navedeno pitanje, jedno po jedno. Ako je moguće, najviše bi koristilo kada bi odgovore mogao zapisati na neki papir ili u bilježnicu. Pokušaj odgovoriti na svako pitanje, bez preskakanja. Ako ti neko pitanje nije jasno, radije stani s vježbom, promisli o njemu dan-dva pa se ponovno vrati nastavku vježbe.
Što te u ovoj trenutačnoj situaciji najviše plaši? Što je najviše neugodno?
Što konkretno predviđaš da će se dogoditi u tvojoj bliskoj budućnosti?
Na skali od 0 do 100%, koliko smatraš da je vjerojatno da će se to predviđanje ostvariti?
Koji je najgori ishod ove situacije? Koji je najbolji ishod ove situacije? Koji je najvjerojatniji ishod ove situacije?
Što ide u prilog tome da će se tvoje predviđanje ostvariti? A što ne ide u prilog tome?
Je li u tvojoj prošlosti bilo situacija kada si predviđao katastrofe koje se nisu ostvarile? Koliko se puta dogodilo da si bio u krivu?
Što bi mogao učiniti u vezi s problemima na koje se odnose tvoje brige?
Da se takva situacija događa tvojoj djevojci, što bi joj savjetovao (vrlo je vjerojatno da za drugog imamo puno jasnije savjete i konkretnije razmišljamo nego za nas same)?
Odgovori na ova pitanja pomoći će ti da sagledaš situaciju iz drukčije perspektive, no svejedno molim te nemoj u ovome ostati sam. Potraži stručnu pomoć uživo i povjeri se barem jednoj bliskoj osobi.
Ovaj odgovor ću završiti vrlo slično kao i ti – s isprikom. Puno je tu teksta, što znam da nije simpatično. Želim ti da među tim recima pronađeš utjehu i konkretne smjernice kako si možeš pomoći. Već samim time što si potražio našu pomoć i što imaš ljude uz sebe koji se brinu o tebi (prvenstveno mislim na tvoju djevojku) vjerujem da ćeš ojačati svoje sposobnosti koje su ti inače pomagale da se dobro nosiš s prošlim situacijama. Već sada pokazuješ želju za promjenom, a to je odličan početak.
Život je kao more – ponekad mirno, ponekad valovito. Kada je mirno, možemo uživati u njemu, no kada je uzburkano, moramo naučiti kako surfati na valovima.
Želim ti svu sreću!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
