Pismo
Imam problem s izlaskom iz zone komfora, previše tražim neku lažnu sigurnost, tj. ponašam se kao da su mnoge stvari sigurne. Problem s nesvjesnim strahovima koji su drugima vidljivi, ali ih ja na svjesnoj razini ne osjećam, stvarno mislim da se ničega ne bojim. Manjak samopouzdanja, tj. previše se oslanjam na vanjske motivacijske podražaje u obliku stvari ili osoba. Nedavno sam prekinuo s djevojkom, zapravo ona je prekinula sa mnom nakon 10 mjeseci veze jer u svojem srcu nije osjetila da sam ja prava osoba za nju iako me voli i ja nju volim. Navela je da nisam bio u nekim trenucima dovoljno muško, da sam previše tražio njezino mišljenje o nekim odlukama i da nisam pokazao veliku inicijativu, a ja smatram da sam dao sve od sebe za nju i dalje bih dao apsolutno sve, ali su zidovi oko nje bili preveliki. Želim rasti i raditi na sebi te postati bolja osoba.
Odgovor
Drago mi je što si uspio napisati i poslati ovo pismo i ipak „složiti“ misli u nekoliko rečenica i mislim da je to neki početak promjene crne boje u neku drugu. Kada govorimo o strahu općenito, možemo se složiti da je strah ili percepcija straha sasvim nešto osobno. U različitim situacijama svaka osoba ima svoj jedinstveni način doživljavanja opasnosti ili prijetnje iz okoline, ali reakcije na strah su nam svima slične jer se aktiviraju hormonalni odgovori koji nam stvaraju neugodu. Da bismo smanjili osjećaj neugode, za početak možda trebamo otkriti koje su to situacije ili odnosi koji nam aktiviraju reakciju. Tada možemo početi razmišljati o tome postoje li neki obrasci (nesvjesni slijedovi ponašanja) koje možemo promijeniti i učiniti nešto drugo. Možda je tvoja potreba za pokretom ili, kako si napisao „hiperaktivnost“, neki odgovor na strah i treba tek vidjeti kako ti to može pomoći u kontroliranju ponašanja.
Međutim, kada sami sa sobom razgovaramo često ne pronalazimo rješenja, tako da je ideja razgovora sa stručnom osobom u koju imaš povjerenja način kako možeš promijeniti svoje osjećaje. Psihologija nam daje odgovore i praktične izlaze iz zatvorenog kruga misli, osjećaja i ponašanja. Obratiti se nekome za pomoć mislim da nije slabost, već hrabrost koja otvara prostor za neke nove ideje.
Anamaria Blažić, psihologinja