Pismo
Pozdrav, hvala što ste otvorili ovo online savjetovalište jer ne mogu prikupiti snagu da odem kod psihologa. Često imam faze kada se jako tužno i loše osjećam bez ikakva razloga i ne mogu se riješiti tog osjećaja dok “sam od sebe ne prođe”. Sve je to popraćeno s osjećajem težine u tijelu i nekim pritiskom u prsima. Osjećam se kao da ću ponovno proći kroz ciklus zatvaranja u sebe i da će me ljudi odbaciti zbog toga jer nekad me povrjeđuju stvari koje me se ni ne tiču, a znaju biti vezane uz prijatelje. I teško mi je i strah me je pitati zašto neke stvari rade jer imam osjećaj da bi se naljutili na mene pa trpam sve u sebe. Kada shvatim da mi se odnos s nekom osobom urušava ili kada nešto nije u redu, nastojim izbjeći negativne emocije i jedino što znam napraviti jest udaljiti se iako znam da to ništa ne pomaže. Općenito se osjećam loše jer nisam u stanju održati stabilne odnose s ljudima i znam da bi na tome trebala raditi. Generalno tražim tišinu, a katkad je ni ne želim.
Nadam se da Vas nisam zbunila.
Hvala.
Odgovor
Sklonost potiskivanju osjećaja, koju opisuješ, često može djelovati zbunjujuće, kao da se u nama stvara zamršeno klupko misli i osjećaja koje ne znamo otkud ni kako početi raspetljavati. Možda je upravo pisanje ovog upita pronalaženje niti koja vodi k raspetljavanju, s obzirom na to da si svoje unutarnje stanje uspješno izrazila kroz pisanu cjelinu, što nije nimalo lak zadatak.
Iako nam se katkad može činiti da se naši osjećaji aktiviraju bez nekog povoda, zapravo im uvijek prethodi neki okidač. No same izvore emocija nije uvijek lako prepoznati, što može biti frustrirajuće i navesti nas da na njih gledamo kao na neprijatelje kojih se želimo što prije riješiti. Prihvaćanjem osjećaja kao naših unutarnjih svjetionika koji nam signaliziraju koje su to situacije, odnosi, tegobe, nedoumice i sl. koje su nam u nekom trenutku važne, omogućuje nam da naučimo prepoznati vlastite potrebe, a samim time i pronaći rješenja za probleme s kojima se suočavamo. Ako zanemarujemo svoje emocije i nastojimo ih se riješiti čekajući da prođu, sebi blokiramo šansu da „čujemo“ što nam zapravo poručuju. Potiskivanje emocija prepoznaje i naše tijelo koje nam pojavom raznih simptoma zapravo šalje poruku kako previše toga drži u sebi. Upravo je to jedan od mogućih razloga težine i pritiska koje opisuješ na fiziološkoj razini.
Spominješ strah od odbacivanja i mogućnosti da se drugi ne naljute na tebe kao razloge zbog kojih otežano verbaliziraš vlastite stavove i potrebe u odnosima s drugima. Možda ti to pruža dojam zaštite od neugodnih iskustava, no istodobno je važno biti svjestan da, sve dok drugima nismo spremni pokazati kako se osjećamo, zapravo im oduzimamo priliku da nas razumiju. Verbalizacija emocija jedna je od ključnih stavki stabilnih i kvalitetnih odnosa, koja omogućuje da jedni druge bolje shvaćamo, uvažavamo i razmjenjujemo potrebe, a ako se ograničimo samo na pretpostavljanje tuđih razmišljanja vrlo lako možemo doći do krivih zaključaka.
Iako navodiš da trenutačno nemaš snage otići kod psihologa, vjerujem da ti nije bilo lako niti obratiti se za pomoć ovim putem. No pronašla si motivaciju i pokazala spremnost za rad na sebi. Jedan od sljedećih koraka koje možeš napraviti jest razgovor sa stručnom osobom putem besplatnog telefona za podršku mentalnom zdravlju (0800 99 77), dostupnim svakim radnim danom od 18 do 20 sati. Traženjem pomoći, prihvaćanjem sugestija i stjecanjem uvida u svoja emocionalna stanja pružamo sebi šansu da pronađemo smjer kojim se želimo kretati umjesto da se prepustimo vrtlogu bespomoćnosti.
Ana Goleš, psihologinja
