Pismo
Osjećam se jako loše jer sam zaljubljen u najboljeg prijatelja koji je malo mlađi od mene i koji ima puno problema kući i s izražavanjem svojih emocija. Znamo se nekad maziti i poljubiti se (u obraz, vrat itd.), ali ne u usta. Ne znam što da radim; traži li se on i dalje, je li ga strah pitati/priznati da je to što jest ili sve to doživljava kao zezanje. Strah me je izgubiti ga jer je stvarno posebna osoba u mome životu, bez koje bi mi bilo prilično teško ići dalje. Molim Vas da mi pomognete jer stvarno ne znam što dalje. Moja majka i baka jako su staromodne i nemam nikoga drugog s kim bih mogao razgovarati. One su mi sve što imam, a ne želim ih izgubiti zbog toga što sam biseksualac, a jedino sam im dijete.
Srdačan pozdrav i još jednom hvala Vam od srca za pomoć.
Odgovor
Dragi čitatelju,
hvala što ste podijelili svoju priču s nama i ono što Vas opterećuje.
Zvuči kao da ste u kompliciranoj situaciji vezanoj uz odnos s prijateljem i razumljivo mi je da niste sigurni što napraviti. Primjećujem da imate puno pitanja o tome što prijatelj misli i osjeća vezano uz odnos s Vama. Budući da ste bliski i da Vam je važno zadržati ga u životu, možda bi bilo dobro direktno porazgovarati s njim. Pretpostavljam da to niste učinili zbog straha koji spominjete i očekivanja da biste ga mogli izgubiti, a možda i razmišljanja o njegovoj situaciji i o tome da teško izražava svoje osjećaje. Pitam se je li se i on izjasnio u vezi s orijentacijom (Vama i/ili drugima) ili je to nešto u što nije još siguran i otvoren za to? Ako je to za njega neka tajna, konfuzija ili nešto treće, to mu može stvarati problem i pritisak, a istodobno se manifestirati i u vašem odnosu. Uz to, razmišljam o tome jeste li razgovarali o tome kakav odnos želite imati, samo prijateljski ili vezu? Ako je jasno da je prijateljski, je li to možda razlog zbog kojega prijatelj ne potiče nešto više? Istodobno, ako Vi osjećate nešto više, onda ima smisla da Vam trenutačna situacija stvara konfuziju. Ako je to nešto što još niste razjasnili, bilo bi važno da o tome razgovarate kako biste otklonili konfuziju.
Ako se odlučite za razgovor s prijateljem, htjela bih Vas potaknuti na to da razmišljate o različitim ishodima, i boljim i lošijim. S jedne strane razgovor može donijeti obostrano olakšanje jer govorite o tome kako se osjećate i povjeravate se jedan drugome. S druge strane, moguće je da se prijatelj povuče jer ne zna ili ne želi o tome razgovarati (što je moguće i nije povezano s Vama, nego s tim što ima neke druge probleme koji ga muče i inače teško izražava emocije). Moguće je i da se Vama ne svidi njegov odgovor pa se Vi povučete. Primjerice, ako ne želi veću bliskost, a Vi želite, onda je prirodno da Vas to povrijedi i da se imate potrebu odmaknuti.
Ako ne znate kako pokrenuti razgovor, predložila bih da koristite pitanja vezana uz konkretnu situaciju koja Vas muči. Direktno pitajte prijatelja, nježno i obzirno tako da se ne osjeća napadnuto. Npr.: „Kako se osjećaš dok se mazimo?“, „Je li u redu kad te poljubim ili to ne želiš?“ Budući da druga strana nije sklona izraziti svoje osjećaje, možete pokušati reći kako se Vi osjećate i izraziti svoje potrebe („Zanima me što ti odgovara i ne odgovara tako da ne radim nešto što ne želiš.“, „Htio bih s tobom razgovarati o nečemu, ali me strah kako ćeš reagirati.“). Time pokazujete osjećaje i ranjivost te dajete mogućnost prijatelju da sazna koje misli i osjećaji Vama prolaze kroz glavu pa mu možda bude lakše reći svoje. Sve navedeno može dovesti do nekih promjena u vašem odnosu. Moguće je da se zbližite ako se povjerite jedan drugome ili vas to potakne na razmišljanje o vašem odnosu i na koji način želite nastaviti dalje.
Budući da ste naveli kako nemate s kim razgovarati o nekim stvarima koje vas muče, predložila bih Vam da potražite na web-stranicama „Sve je OK“ stručnu osobu kojoj se možete povjeriti i tražiti je za pomoć u nošenju s onim što Vam se događa.
Želim vam svako dobro.
Tea Vehovec, mag. psych.