Pismo
Uvijek sam zabrinuta i tjeskobna. Uspaničim se zbog toliko nepotrebnih i glupih stvari. Na primjer, vozeći se mislim što ako sam u vožnji slučajno napravila nešto pogrešno. Ne vjerujem samoj sebi, stalno mislim da radim nešto krivo i ako mi netko drugi ne kaže suprotno, ne mogu se smiriti. Na kraju zaglavim u tim osjećajima i toliko se umorim nakon toga da se katkad već na polovici dana osjećam iscrpljeno i imam potrebu izolirati se.
Odgovor
Draga djevojko,
iz tvojeg pisama saznajem da zabrinutost i tjeskoba značajno utječu na tvoju svakodnevicu. Stalna zabrinutost može voditi ka generaliziranoj anksioznosti koju karakterizira briga o različitim stvarima, a posljedično dovodi do umora, nemira, napetosti i slično.
Nisi sama. Pretjerana zabrinutost u tvojoj je dobi česta, ali se može lakše nositi s njom.
Za početak me zanima postoje li trenuci u kojima se opuštaš? Što tada radiš? S kime? Kada smo stalno tjeskobni, tijelo nam je u „grču“ i napeto, stoga je mudro u danu ili tjednu imati barem jednu aktivnost koja opušta. To može biti redovito vježbanje, jutarnje ili večernje istezanje, šetnja i sl. S druge strane, mogu biti i druge aktivnosti koje ne uključuju nužno tijelo, poput čitanja, lijepljenja sličica, promatranja prirode i sl. Što bi tebi odgovaralo?
Često vlastita interpretacija misli u konkretnoj situacija može povisiti zabrinutost i pojačati odluku da se izoliraš. Upravo je zato važno pratiti koje misli ti se javljanju u pojedinoj situaciji, a da bi uhvatila „vruće“ misli, svaki put kad osjetiš značajniju promjenu raspoloženja, zapitaj se: „Što mi je upravo prošlo kroz glavu?“ Misli se mogu javiti u obliku riječi ili slike. Kad uhvatiš misao, zapiši je na komad papira, a ako ti papir nije dostupan, zapiši u mobitel. Tijekom tjedna skupit ćeš nekoliko misli, a u sljedećem koraku za svaku misao procijeni je li točna ili netočna. Misli za koje procijeniš da nisu točne, prepiši na papir i doslovno ih pocijepaj i baci u smeće. Od popisa misli koje su točne, odaberi onu u koju vjeruješ najviše (na primjer 70% i više) i zapitaj se: „Koji dokazi kažu da je točna?“, „Koji dokazi kažu da nije točna?“, „Da moj prijatelj ili netko tko ga volim ima takvu misao, što bih mu rekla?“, „Kad bih sve stavila na vagu, na koju bi stranu prevagnulo – dokazi protiv ili za misao? Kako to?“
Kako ti to zvuči?
Ako ti simptomi tjeskobe i zabrinutosti traju jako dugo, a izolaciju biraš kao prvo ponašanje u nošenju sa svime, predlažem da stručnu pomoć psihologa potražiš uživo. Tada bi doista dobila odgovarajuću podršku i pomoć, što bi utjecalo na kvalitetu života. Ima li ti to smisla?
Sretno dalje i uz tebe sam.
Sara Jurdana, psihologinja
