Pismo
Pozdrav,
moje je ime X, student sam informatike u Rijeci, a živim u Y. Odakle početi…
Dakle, imam curu s kojom sam u emotivnoj vezi već tri godine. Na početku veze sve je bilo super, vjerovao sam, i nisam imao problema. Nekoliko mjeseci poslije cura me namjerno pravila ljubomornim jer je htjela pažnju, te mi je to i priznala. Godinu dana poslije, nažalost, nešto se dogodilo s mojim mentalnim zdravljem, i odlučio sam joj vratiti… Nju je to povrijedilo i ima posljedice… I sada, nakon tri godine, pogledam svoju curu u oči i pitam se što se to dogodilo… Prije je bila ovisna o specifičnom žanru glazbe, htjela je izlaziti svaki dan, upoznavati nove ljude, družiti se i biti izvan kuće… A danas je zbog mene (i sama je priznala), potpuno obrnuto, jednostavno je skroz druga osoba. Problemi su ti da ja konstantno, ali konstantno svaki dan 24/7, svakog trenutka, svake sekunde mislim da joj nisam dovoljan, da bi s drugima bila sretnija i, najvažnije, zdravija, da bi mogla biti prava ona. Problem je što joj svaki dan tulim kako nisam dobar i kako treba naći drugog, a ona govori kako me više ne može slušati. Volimo se, kažem da prekinemo, možda će biti bolje, ali ne možemo… Jednostavno ne znam što mi je činiti više, ne mogu se fokusirati ni na što, na faks, na posao, na život, baš ni na što, zadnje dvije godine svakog trenutka mislim kako bi bila sretnija s drugima. A problem je što ni sam ne znam što hoću. Npr. seksualni život nam je izvrstan i tijekom odnosa cura mi govori da budem grub, govorim prljavo i sl. I meni se to svidi, no nakon što završimo muči me da to nije normalno, da ima probleme, je li ona prava za mene i sl. Tako svaki dan, svake sekunde, nema napretka u mom životu jer sam zatočen u toksičnom oblaku svojih misli koji mi uništava život iz dana u dan sve više…
Zanima me postoji li besplatna psihološka pomoć uživo? Npr. u svrhu nekog rada ili istrage za faks ili npr. kao što odvjetnici imaju pro bono?
Ali, da, uglavnom svaki dan mislim da nisam dovoljan, ne znam sviđa li mi se da je cura „prljava“ ili ne, jednostavno svaki dan je isti i već postaje previše….
Odgovor
Dragi X,
hvala ti što si nam se obratio. Iz tvog upita primjećujem kako ti nije bilo jednostavno zapisati „toksične misli“ koje te muče, no unatoč tome pokazao si volju i ustrajnost kako bi učinio nešto dobro za sebe. Primjećujem da je sadržaj tvojih misli uglavnom usmjeren na odnos koji imaš s trenutačnom djevojkom i koji traje već tri godine. Iz tvojih rečenica iščitavam nesigurnost i manjak samopouzdanja, no primjećujem i potencijalni osjećaj tuge, krivnje i grižnje savjesti zbog nemilog događaja od prije tri godine. Što bi rekao, koji osjećaji trenutačno prevladavaju? Jesu li ti osjećaji više ugodni (poput radosti, uzbuđenja…) ili neugodni (poput tjeskobe, ljutnje…)?
Unatoč nesigurnosti koju opisuješ, želim pohvaliti tvoju želju za boljom dobrobiti za sebe, ali i za tvoju djevojku. Opisuješ da je voliš i ne želiš da pati (ako se uopće tako osjeća) te promišljaš što bi bilo najbolje učiniti kako bi joj udovoljio. To pokazuje tvoju sposobnost empatije i brige za druge do kojih ti je stalo, što su svakako posebne vrline koje imaš.
Kada govorimo o drugima i kako se drugi osjećaju, često upadnemo u začaran krug u kojem pokušavamo čitati misli drugima i (pogrešno) zaključivati umjesto njih. Nažalost, unatoč svom napretku na području društvenih, medicinskih i tehnoloških znanosti, i dalje ne znamo kako drugima pročitati misli. O tome za sada jedino preostaje da učimo u Hogwartsu ili drugim čarobnjačkim školama. Upravo zbog tog razloga nezahvalno je zaključivati kako se drugi osjećaju i što bi htjeli, a da ih to ne pitamo. Ključ je dobrog odnosa u otvorenoj komunikaciji, što znači otvoreno pitati drugu osobu o njezinim osjećajima, željama i potrebama, te ih pritom čuti i uvažiti. Pokušaj idući put razgovarati s djevojkom i otkriti joj svoje osjećaje u vezi s vašim odnosom pa poslušati što ona kaže. Opisao si kako si primijetio bitne promjene koje su nastale u njezinu ponašanju od prije tri godine i ti si ih povezao s nemilim događajem, no pitam se postoji li mogućnost da su promjene nastale zbog drugih razloga? Jesu li je na promjenu u ponašanju doveli neki drugi životni događaji? Za očekivati bi bilo da se osobe mijenjaju kako vrijeme prolazi pa pretpostavljam da postoji više razloga zbog kojih se njezino ponašanje promijenilo.
U današnjem društvu stvorili smo očekivanje da se trebamo razići ako smo nesretni i nezadovoljni odnosom koji imamo, i pronaći nekoga drugog za kojeg mislimo da će biti bolji. S druge strane postoje i one osobe koje će po svaku cijenu ostati u odnosu, koliko god bile nesretne i nezadovoljne, zbog straha od napuštanja, straha od ponovnog ulaženja u vezu koja neće biti zadovoljavajuća… Razloga, ponovno, može biti puno.
Iako takvo očekivanje postoji (i prepoznajem ga u tvom upitu), htjela bih ti pomoći da uvidiš i neka druga rješenja svog problema. Ako na odnos gledamo kao da će nas isključivo zadovoljiti i ispuniti i da će uvijek ostati isti, možemo se razočarati jer istina je da su odnosi vrlo promjenjivi. Izgradnja nekog odnosa je kao strmoglavit put u kojem postoje usponi, ali i padovi. Takvo putovanje uvijek započinje vrlo romantično, s velikom količinom energije i zaluđenosti koju nam zaljubljenost donosi, a onda, ako odnos opstane, možemo osjećati zbunjenost, lutanje i nesigurnost koje donosi intimno otkrivanje druge osobe. Zbunjenosti i nesigurnosti u odnosima su dobrodošle ako se iskoriste kao prilike za izgradnju i produbljivanje odnosa koji imamo s drugim. Drugim riječima, nakon početne faze zaljubljenosti (ili faze „ružičastih naočala“) počinjemo otkrivati tko je zaista ta osoba s kojom smo u intimnom odnosu. Tada možemo otkriti neke njezine mane i nesavršenosti koje nas zbune i stvore u nama nesigurnost u vezi s tim želimo li nastaviti imati taj odnos ili ne. Takvo što ne mora nužno govoriti da je druga osoba loša ili da smo mi loši, već u toj fazi prepoznajemo svoje osjećaje i potrebe i uspoređujemo ih s osjećajima i potrebama drugog te procjenjujemo možemo li zajedno nastaviti to strmoglavo, ali zabavno putovanje ili je bolje da se raziđemo. Neki autori koji više istražuju temu partnerskih odnosa navode kako će svaki odnos koji traje više godina proći kroz barem tri krize u kojima će se procjenjivati treba li s njim nastaviti ili ga treba raskinuti. Kod takvih pitanja, nažalost, nema točnog ili netočnog odgovora i nema druge osobe koja bi mogla odgovoriti umjesto tog para. Rješenje problema o vašem odnosu trebate pronaći između vas dvoje i to kroz otvorenu i jasnu komunikaciju, s uvažavanjem međusobnih osjećaja, bez vrijeđanja i napadanja ovog drugog.
Neki autori nazivaju takva razdoblja preispitivanja krizama, a negdje ih nazivaju procesom redefiniranja. Osobno preferiram drugi naziv pa ću ga u ovom odgovoru tako i koristiti. Redefiniranje odnosa bi značilo razgovarati o odnosu, o onome što nam se sviđa i onome što nam nedostaje. Pri redefiniranju odnosa možemo zaključiti kako jedan iz para želi iskazati volju da pruži drugome ono što mu nedostaje, no jednako tako može se doći do zaključka kako između oboje ne postoji dovoljno ljubavi i brige da bi se taj odnos nastavio. Ni jedno ni drugo rješenje nije bolje od drugog. Važno je jedino pronaći koje je rješenje trenutačno najbolje za oboje.
Zbog tog razloga odnosi nisu jednostavni niti su uvijek isti. U odnosima se mijenjamo, pa se i zbog toga priroda našeg odnosa mijenja. Jedino što može održati odnos jest istinski interes za dobrobit drugoga.
Želim s tobom podijeliti citat koji bi mogao dobro sažeti ovo što sam ti htjela napisati pa se nadam da ćeš i ti u njemu pronaći bit koju sam ti htjela prenijeti:
„Ne treba umrijeti za drugoga, nego živjeti da biste zajedno uživali…“ (J. Bucay, Put susreta).
Druga tema koja mi se čini važnom, a koju si istaknuo jest seksualnost. Mnogi se ne bi ovako otvoreno i iskreno dotaknuli te teme koja čini vrlo važan aspekt naše dobrobiti, stoga te želim pohvaliti na iskrenosti i povjerenju koje si mi pružio dok si pisao svoj upit. Smatram da je vrlo korisno istraživati svoju seksualnost i preispitivati osobne vrijednosti o tome što nam se sviđa, a što nam se ne sviđa. Spolni odnosi jedan su od bitnih aspekata u partnerskom odnosu pa je važno da se o njima jasno i iskreno komunicira. Imaš li osjećaj da sa svojom djevojkom možeš razgovarati o spolnim odnosima? Kako ste do sada razgovarali o seksualnosti?
Seksualnost je uistinu jedinstvena za svakoga i dio je naše intime, no važno je da preispitamo i postavimo granice koje su nam ugodne. Drugim riječima, važno je da sami prepoznamo koji dodiri i koje seksualne aktivnosti su nam ugodne, a koje nam izazivaju neugodu te ih potom prenijeti svom seksualnom partneru/ici.
Za istraživanje svoje osobne seksualnosti provela bih te kroz nekoliko pitanja koja ti mogu produbiti razumijevanje tvoje osobne seksualnosti i granica koje je bitno da postaviš.
– Na koji način misliš da seks povećava intimnost u vezi i obratno?
– Koji su, po tvome mišljenju, valjani razlozi za upuštanje u spolni odnos?
– Jesi li ikada sebi ili vašem odnosu postavio neke seksualne ciljeve?
– Koliko otvorenu komunikaciju imaš sa svojom djevojkom?
– Što te motivira da nastaviš sa spolnim odnosima u tvojoj vezi?
– Postoji li neka osoba od povjerenja, a nije tvoja djevojka, s kojom možeš
razgovarati o spolnim odnosima?
– Što ti je važno u spolnom odnosu?
– Koje su, po tebi, osobine emocionalno nezdravog odnosa? A koje osobine fizički nezdravog odnosa?
Nije nužno da odgovaraš na sva ova pitanja, htjela sam ih podijeliti s tobom kako bi mogao promisliti o ovim važnim temama i proširiti razumijevanje osobnih potreba i osjećaja u vezi sa svojom seksualnosti. Na taj te način želim potaknuti da promisliš što ti je ugodno za vrijeme spolnih odnosa i dodatno te ohrabriti da ta nova otkrića podijeliš sa svojom djevojkom, a potencijalno i s osobom od povjerenja.
Za kraj ti želim odgovoriti na konkretno pitanje koje si postavio, a tiče se besplatnog psihološkog savjetovališta. Drago mi je da ti mogu reći kako u Rijeci postoji nekoliko besplatnih savjetovališta za mlade, a njihove kontakte možeš pronaći na našoj web-stranici (https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/).
Želim ti svu sreću u tvojim daljnjim životnim putevima!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.