Pismo
Imam problema s mnogo toga… Trenutačno idem u prvi razred X gimnazije. Prosjek ocjena mi je 4,40. U osnovnoj školi svaki sam razred prošao s 5 i bio tako ponosan i sretan, a sada se mučim da uopće dobijem petice. Osjećam se grozno. Jedina prijateljica koju sam imao iz osnovne škole ostavila me je, zamijenila i našla novo društvo, više me ne želi ni pogledati. Pokušavam se uklopiti u društvo i imati prijatelje, ali ništa od toga. Osjećam se tako usamljeno i tužno. Ne znam gdje je sve krenulo po krivom… Sada jedva sebe mogu natjerati da jedem, čistim ili da se čak bavim onim što me činilo sretnim, kao crtanje… Jednostavno ne mogu… Satima bih svaki dan ležao u krevetu bez motivacije i volje da krenem, bez ikakvih emocija. Osjećam se prazno i kao da ništa nije stvarno. Svaki put kada se probam fokusirati na nešto, bilo što, i učenje… jednostavno ne mogu. Imam dijagnozu depresije i anksioznosti, išao sam i na psihoterapiju, ali su me roditelji natjerali da odustanem, rekli su da jednostavno nema smisla. Ne volim svoje roditelje, nikada ih i nisam volio. Stalno me okrivljuju za sve što se događa, svađaju se, viču jedno na drugo, razbijaju stvari… Živimo u malom stanu koji je jako natrpan, a oni nikada ne čiste niti se brinu o njemu, samo se ja brinem. Često, kada bih imao loš dan, otac bi bio ljut na mene, došao bi i zaprijetio da će me zaklati ako ne prestanem plakati, zgrabio bi me za vrat ili pljusnuo, ili pretukao tako da više nisam ni mogao plakati od boli… A sada, zato što troši novac na alkohol, često dolazi kući pijan i sav je sretan pa me pokušava dirati i prisiliti da razgovaram s njim, a kada kažem da želim biti sam, počne se derati na mene i vrištati na sav glas… A moja majka? Ona mi stalno govori da sam razočaranje od djeteta, da nisam ni za što dobar, da nema u meni ničega na što bi mogla biti ponosna… Imam osjećaj da me moji roditelji stvarno ne vole. A ja tako teško pokušavam biti bolji. Ne znam što sam ikada njima napravio da se tako ponašaju prema meni… Stvarno ne znam više što da radim. Nemam nikoga kome se mogu obratiti, nemam prijatelje ni obitelj da me sasluša, molim Vas, pomozite mi. Samo želim da mi netko pomogne jer se svaki dan osjećam sve gore, svaki dan sve više gubim volju da nastavim… Mrzim sebe i sve što se ikada dogodilo, samo želim da sve prestane…
Dragi mladiću,
čitajući tvoje pismo osjećam da si hrabar i snažan jer su takve osobine potrebne da bi ovako zorno opisao svoj problem koji je ozbiljan i nadasve težak za življenje. Žao mi je što proživljavaš situaciju koju opisuješ jer dijelim mišljenje da to kao dijete i kao čovjek ni pod kakvim pravima nisi zaslužio!
Ovim pismom te želim ohrabriti i nadahnuti jer u tebi prepoznajem snažan kapacitet da nastaviš koračati dalje. Opisuješ niz uspjeha koje si već do sada postigao, a to je odličan učenik u osnovnoj školi, predobar prosjek u matematičkoj gimnaziji! (svaka čast!), što sigurno znači da si jako dobar u određenim predmetima, traženje pomoći kada je teško, obavljanje kućanskih poslova itd. Razumijem te ako u cijelom procesu izostaje podrška primarne obitelji i prijatelja, no voljela bih da na trenutak zastaneš i doista sebe zapitaš za svoje uspjehe, koliko god ti se oni činili „malenima“. Koje su tvoje jake strane? Na koje si dosadašnje uspjehe ponosan i čine te sretnim? Što bi volio studirati i zašto upravo to zanimanje?
Osjećaj bezvoljnosti i bespomoćnosti često prati ovako iscrpljujuću situaciju, posebno kada traje dugo vremena. Tako da je u redu ako se tako osjećaš, dapače, imaš pravo na svaku emociju koja ti se javi u danu. Slika o sebi širok je pojam, a s obzirom na tvoju specifičnu životnu situaciju, očekivano je da cijeloga sebe procjenjuješ kao obiteljsko „ja“. Voljela bi da znaš da imaš i ostalo „ja“ – obrazovno ja, emocionalno ja, romantično ja, komunikacijsko ja, tjelesno ja… Hajdemo vidjeti kako ih aktivirati.
Kada se osjećamo bezvoljno, tužno i nemoćno često smatramo da ćemo se aktivirati kada se budemo osjećali bolje, no tu je glavni trik jer kod depresije vrijedni obrnuto – moramo se najprije aktivirati da bismo se osjećali bolje. Zato te ohrabrujem da sastaviš popis aktivnosti u kojima si nekada uživao i onih aktivnosti koje ti se sviđaju, a do sada nikada nisi probao. Zatim odaberi jednu od njih i uvrsti je u svoju dnevnu rutinu. Ohrabrujem te da neke od njih budu grupne jer je to prilika za upoznavanje novih ljudi i prijatelja. U privitku ti šaljem obrazac koji možeš iskoristiti za tu vježbu. Možda nećeš imati snage za ovu vježbu i činit će ti se da ti neće pomoći, no ohrabrujem te da je napraviš i aktivnost provodiš najmanje tjedan do dva. Ugodne aktivnosti poboljšavaju raspoloženje, a svrha je ove vježbe upravo to.
Slažem se s tobom da ti je dodatna podrška u ovom trenutku potrebna. Što kažeš da se za dodatnu psihološku pomoć obratiš školskom psihologu i na susrete ideš u školskom rasporedu? Roditelji nužno ne moraju biti upoznati s time, a ti paralelno možeš jačati vještine otpornosti kao i ostale aspekte slike o sebi. U slučaju da tvoja škola nema psihologa, uvjerena sam da ima neka druga gdje se možeš obratiti za pomoć. Koga dodatno možeš pitati za taj dio?
Znaš, obitelj ne možemo birati i ono što želim da zapamtiš jest da ti nisi krv za trenutačnu situaciju, ti si u ovoj obitelji u ulozi djeteta o kojemu je potrebno skrbiti na adekvatan način, ne obrnuto. Ali ti možeš izabrati put kojim ćeš nastaviti dalje u životu, neovisno o obiteljskom utjecaju. Koliko god bilo teško, sjeti se kojim životnim vještinama te ovakva obiteljska situacija uči za dalje te što ti kao odrasla osoba želiš izbjeći. Znam da imaš snove i daljnje ciljeve i voljela bih da ih doslovno napišeš na papir i neka budu s tobom svaki dan kako bi se podsjetio na svoju svrhu života kada bude najteže. Uskoro ćeš biti i punoljetan te ćeš moći napraviti korak dalje i zaštititi se maksimalno. Postoje razne udruge kojima se već sada možeš javiti za provjeru načina zaštite svojih prava. U privitku ću ti poslati popis pa razmisli.
Sjeti se koliko si hrabro koračao do sada, sjeti se da pojedine stvari jesu pod tvojom kontrolom i da, također, neke nisu. Zapiši svoje snove, ideje i ciljeve kojima se veseliš u budućnosti. Vjerujem u tebe, tvoju snagu i upornost.
Sretno i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja
