Pismo
Poštovani,
već dugo se mučim s osjećajem usamljenosti i izoliranosti od svijeta, a pogotovo nakon porođaja. Malena raste i volim je do neba, ali imam osjećaj da sa mnom nešto nije u redu, ne znam je lie postporođajna depresija. Ne znam kome se obratiti za pomoć, sram me. Imate li kakvu preporuku – otkuda krenuti!
Hvala na pomoći.
Odgovor
Osjećaji tuge, tjeskobe, usamljenosti i iscrpljenosti mogu biti znakovi postporođajne depresije. Javljaju se relativno brzo nakon porođaja, a mogu dugo potrajati ako osoba ne potraži pomoć. Roditeljstvo donosi novu ulogu koja nosi brojne izazove. Početak zna biti idiličan, ali ubrzo nakon toga svi se vraćaju svojim životima, a majka ostaje sama s bebom. To razdoblje obilježava upoznavanje s novim članom obitelji, prepoznavanje potreba bebe, manjak sna, velika briga… Briga za vlastitu dobrobit padne u drugi plan i sva pažnja usmjerava se na dijete. Prirodno je da to bude tako, ali upravo znakovi postporođajne depresije znaju proći neopaženo sve dok funkcioniranje osobe ne bude značajno narušeno.
Navodite da ste se već i prije osjećali usamljeno i izolirano, a taj osjećaj se dolaskom prinove samo intenzivirao. Odluka o obiteljskom životu nije jednostavna, ali je velik broj partnera u jednom trenutku ipak donese. Okruženje se počinje mijenjati jer se i prijatelji i poznanici okreću obiteljskom životu, što dovodi i do promjene navika. U većini slučajeva to je proces napuštanja bezbrižnoga mladenačkog života i prelaska u jedan drukčiji život ispunjen obvezama i odgovornostima.
U svemu tome važno je da imamo snažne oslonce, a to bi trebali primarno biti partneri s kojima odlučujemo zasnovati obiteljsku zajednicu. Jeste li o svojim osjećajima razgovarali s partnerom? Jeste li ih podijelili s bližnjima?
Žao mi je što se sramite svojih osjećaja. Svi osjećaji su samo osjećaji, bili oni ugodni ili neugodni. Mnoge žene osjećaju se usamljeno, otežano se prilagođavaju na majčinstvo, a neke od njih imaju i teškoća u ostvarivanju privrženosti sa svojom djecom. Razlozi tome su mnogobrojni, ali o tome je potrebno razgovarati! Upravo manjak komunikacije dovodi do osjećaja manjkavosti, a time i srama, zbog nečega što je potpuno normalan životni proces. U tome nam od velike pomoći može biti podrška žena. Moj je savjet pronaći majke s malom djecom kako bi razmijenile iskustva, prošetale s djecom, popile kavu i opustile se. Tome dobro dođu i organizirane aktivnosti usmjerene na druženje i vježbanje roditelja s djecom.
Za stručnu podršku savjetujem obratiti se u KBC-u Rijeka i zatražiti psihološko savjetovanje. Za to je potrebna uputnica koju ćete dobiti od svog obiteljskog liječnika/ice, nakon čega se možete naručiti telefonski (658-463) ili preko centralnog naručivanja.
Tamara Milovanović, psihologinja
