Pismo
Dobar dan,
studentica sam druge godine te boravim u Rijeci. Već dugo znam za Vas, ali sam tek sad odlučila pisati zato što imam osjećaj da mi je više no ikad potrebna koja riječ od stručne osobe.
U zadnje se vrijeme osjećam jako usamljeno, anksiozno i tužno, to povlači probleme sa spavanjem, periodične i sve učestalije situacije lošeg odnosa s hranom (straha od hrane te konstantno razmišljanje o njoj). Osoba sam kojoj samoća, u smislu vremena posvećenog sebi, jako odgovara. Uz to moram spomenuti da volim “raditi na sebi”, iako bih ja rekla „ulagati u osobu koja postajem“. Samim time sam, slušajući stručnu osobu, shvatila da sam hipersenzibilna osoba.
Jako volim tu svoju stranu, ali trenutačno mi jako smeta, vjerojatno jer ne znam kako živjeti s njom. Konstantno osjećam da se ne uklapam u svoju okolinu, imam jako malo prijatelja i nemam dečka, što trenutačno vidim kao problem (razlog tome je što nemam povjerenja u ljude oko sebe i odgovara mi kvalitetno provoditi vrijeme s nekim, raspravljati o zanimljivim (meni) stvarima, o kojima dobivam potvrdu okoline da ljudi ne razmišljaju). Zapravo, imam samo sebe i osjećaj da sebi moram biti sve u jednom.
Napisala sam nekoliko stvari i mislim da bih mogla još jako puno, ali neka tako ostane zato što je u ovih nekoliko rečenica napisano ono što mi je trenutačno na duši.
Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru!
Lijepi pozdrav
Odgovor
Mi postajemo ono što jesmo u odnosu s drugima, ali ti „drugi“ katkad nisu osobe s kojima se osjećamo najbolje, a onda nije neobično da se javi osjećaj osamljenosti, anksioznosti i tuge. Sviđa mi se kako ste odlučili „raditi na sebi“ jer osjećate da je vrijeme za promjene, a nove ideje Vam mogu pomoći da se osjećate bolje u svom životu.
Možda Vam sad odgovara osamljenost i neuključenost u socijalni svijet, možda niste raspoloženi za dijeljenje svojih stvari s drugima, ali je ipak veća vjerojatnost da će do promjene razmišljanja doći u kvalitetnom razgovoru s osobom od povjerenja. Možete se obratiti stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja koji su školovani za vođenje djelotvornog razgovora koji bi imao za cilj prepoznati Vaše sposobnosti za suočavanje s problemima koje ste naveli. Mislim da bi to bilo, kao što se i sami rekli, ulaganje u sebe kako biste istražili što je za Vas djelotvorno. Svaka je promjena navika razmišljanja i ponašanja na neki način ulaganje napora s određenim ishodom. Ako bi ishod bio npr. kako vratiti osjećaj povjerenja u ljude, onda biste mogli razmisliti što biste Vi mogli napraviti kako bi komunikacija s ljudima bila zadovoljavajuća. Kada kažete da se ne uklapate u okolinu, možda možete promisliti o tome da je stvar u tome što ta okolina nije u skladu s Vašim očekivanjima, a onda je možda moguće pronaći okolinu (ljude) koji bi više bili u skladu s Vašim razmišljanjima. Ne znam koje je područje Vašeg interesa i postoji li nešto u Vašem životu što Vas opušta i u čemu uživate, poput umjetnosti, sporta ili bilo čega što Vam pomaže da se izrazite. Možda bi povezivanje sa sličnim ljudima otvorilo mogućnost za ugodniju i jednostavniju komunikaciju, ali i osjećaj pripadanja nekoj grupi koja će Vas poticati i motivirati da se razvijate kao osoba.
Anamaria Blažić, psihologinja