Učenje za maturu

Pismo

Ne mogu nikako krenuti učiti za maturu. Uvijek sam redovno učila, no trenutačno, kako se približava razdoblje matura, nikako da krenem. A želim upisati medicinu. Također me svi oko mene živciraju i nekako mi je dosta ljudi. Uvijek sam voljela biti s ljudima, ali u zadnje vrijeme me i bližnji živciraju. Što se događa sa mnom?

Odgovor

Draga djevojko,

kraj srednje škole dinamično je životno razdoblje te vjerujem da se trenutačno suočavaš s puno izazova, zato ti prije svega želim zahvaliti na hrabrosti što si odlučila potražiti pomoći i javila nam se s povjerenjem.

Polaganje mature važan je životni događaj. Kako su očekivanja uglavnom velika, a uspjeh na maturi utječe i na neke daljnje životne odluke, to može biti i prilično stresno iskustvo. Vjerujem da si i sama svjesna koliko je važno s dobrim uspjehom položiti maturu, pogotovo ako ti je želja upisati zahtjevan fakultet. Katkad, kada se osoba nađe u stresnoj situaciji, neke strategije i načini suočavanja koji su prije funkcionirali, kao da su zakazali. Možda se i s tobom događa nešto slično. Nemam dovoljno informacija da razumijem koji su točni razlozi zbog kojih ne možeš početi učiti za maturu, no možda je riječ o vrlo čestoj reakciji – strahu. Najčešće upravo strah dovodi do toga da osoba vjeruje kako ne može svladati situaciju koja se nalazi pred njom. Sigurna sam da nisi sama u tome i da se puno tvojih vršnjaka nalazi u sličnoj teškoći.

Prvi je korak k boljitku pokušati bolje razumjeti što se s tobom događa. Pokušaj samu sebe upitati: „Kako se osjećam kada razmišljam o maturi? Koje mi misli prolaze kroz glavu? Što se događa u mom tijelu?“ Možda prepoznaješ upravo onaj strah koji sam maloprije spomenula, ili pak neku drugu emociju. Važno je razumjeti odakle te emocije dolaze kako bi mogla svladati problem. Primjerice, u takvim situacijama učenici koji su u strahu najčešće se boje neuspjeha ili posljedica neuspjeha (onoga što će se dogoditi ako ne riješe uspješno maturu).

Često nas negativne misli i negativne emocije koje se javljaju (nismo ih nužno svjesni) dovode do toga da odgađamo započeti s nekom aktivnošću, odnosno da prokrastiniramo.To nije neuobičajena pojava. Mnogo je razloga zbog kojih osobe prokrastiniraju, ali jedan je od najčešćih upravo strah od neuspjeha. Kada se bojimo da je neki zadatak prezahtjevan za nas ili kada smatramo da nemamo dovoljno vještina i znanja da ga riješimo, katkad odgađamo započeti taj zadatak kako bi sačuvali samopoštovanje. Nesvjesno to radimo jer si time stvaramo opravdanje za neuspjeh. Na taj način sami sebe štitimo sljedećom logikom: „Ako ne uspijem položiti ispit, to je zato što nisam imala dovoljno vremena za učiti, a ne zato što sam nesposobna.“ To se zove samohendikepiranje. Iako zvuči logično, vjerujem da već i sama vidiš da to dugoročno nije dobro rješenje.

Podijelit ću s tobom nekoliko savjeta o tome kako da prevladaš početne teškoće s kojima se suočavaš i kreneš se pripremati za maturu, a za koje vjerujem da će ti biti korisni. No, prije toga ukratko ću opisati na koji se način strah (ili bilo koja druga emocija) održava, kako bi mogla razumjeti zašto ti predlažem upravo neke od tehnika.

Kada se sjetimo nekog događaja, misli koje nam se javljaju (najčešće brige – npr. „Past ću ispit!“, „Neću upisati željeni fakultet.“), kao posljedicu imaju manifestaciju određene emocije. Najčešće je to strah, no nije neuobičajeno da se jave tuga ili čak i ljutnja. Te emocije dovedu do tjelesnih reakcija – ubrzano disanje, lupanje srca ili neke druge neugodne senzacije, a one potiču ponovno javljanje negativnih misli. Na taj način stvara se začarani krug u kojem negativne misli potiču negativne emocije, negativne emocije potiču nelagodne tjelesne reakcije, koje ponovno pokreću negativne misli. Kao posljedica toga dolazi do ponašanja koja dugoročno nisu za osobu najbolje rješenje, poput odgađanja učenja za ispit. Isto pravilo vrijedi i za pozitivne misli, stoga je važno raditi upravo na tome da se negativne misli zamijene adaptivnijim mislima. Važno je spomenuti da negativne emocije neće u potpunosti nestati, no to je normalno. Primjerice, strah nam je koristan jer nam omogućava da budemo na oprezu i da se pokrenemo kada se nalazimo u opasnoj situaciji. Njegova je funkcija da nas motivira na akciju. Cilj je naučiti se lakše nositi s njima.

Pokušaj vježbati sljedeće tehnike:

1. Tjelesne senzacije: Vježbaj tehnike opuštanja kada se osjećaš smireno, kako bi ih mogla primijeniti kada budeš uznemirena. Možeš se jednostavno nasloniti na stolicu i duboko udahnuti nekoliko puta. Opusti noge, ruke, čelo, vrat i ramena te opažaj disanje. Ako ti glavom budu prolazile razne misli, pokušaj ih pustiti da prođu, ne zadržavajući se na njima. Vježbaj to svega nekoliko minuta (npr. 2 minute) te svaki put postupno povećavaj vrijeme opuštanja (npr. sve dok ne dođeš do 5 minuta).
2. Emocije: Pokušaj kroz dan opažati kako se osjećaš. Samo opažaj emocije koje se u tebi javljaju i prihvati da su one tu. Nema ih potrebe mijenjati. Prihvaćanjem i opažanjem emocija vidimo da one zapravo i nisu toliko strašne, a njihov se intenzitet polako smanjuje.
3. Misli: Prisjeti se kroz dan onih situacija kada si uspješno riješila test u školi ili kada si doživjela neko značajno postignuće u životu. Postigla si to svojim trudom, zar ne? Pokušaj se ohrabriti pozitivnim porukama prema sebi. Ako imaš teškoća s dozivanjem takvih misli, možeš si pripremiti kartice s ohrabrujućim porukama i pročitati ih u teškim trenucima. Na papirić zapiši neke misli koje te ohrabruju, primjerice: „Ja to mogu!“, „Učila sam i teže stvari i uspješno ih savladala!“

Pokušaj razmišljati o tome što želiš u budućnosti i motivirati se tom vizijom. S obzirom na to da si navela kako želiš upisati medicinu, pretpostavljam da imaš želju biti liječnica i pomagati drugima. Da bi lakše došla do cilja, tu viziju pokušaj povezati sa svakodnevnim zadacima. Primjerice: „Možda sada nemam volje učiti, ali znam da mi je to važno želim li upisati fakultet.“ Ili:„Ako učim sat vremena dnevno, bliže sam cilju da postanem liječnica.“

Kada se uspješno suočiš sa svojim emocijama i mislima, vjerujem da će ti biti lakše pripremati se za maturu. Navodiš kako si oduvijek redovito učila, iz čega zaključujem da imaš vještine uspješnog organiziranja vremena, učenja i izvršavanja svojih školskih obveza, stoga vjerujem da ćeš biti uspješna i u pripremi za maturu. U nastavku ti donosim još nekoliko savjete koji ti mogu dodatno pomoći u učenju.

1. Organiziraj se: Često se učenici boje započeti učiti jer ne znaju odakle krenuti. Može ti pomoći ako nabaviš kakvu kvalitetnu skriptu za maturu i podijeliš gradivo vremenski. Napravi tjedni raspored i plan učenja. Podijeli si tjedan po temama koje želiš proći, a gradivo podijeli na manja poglavlja za pojedini dan. Najprije kreni s onim gradivom koje najbolje znaš (primjerice, ako ti hrvatski ide bolje od matematike, započni tjedan s hrvatskim). Na taj način imat ćeš osjećaj uspjeha, pa ćeš dobiti i više samopouzdanja. Na kraju tjedna svakako si uzmi jedan blok za ponavljanje. Za svaki dan odredi vrijeme za učenje (za početak je možda 60 – 90 minuta dovoljno, a postupno povećavaj vrijeme) i drži se zadanog rasporeda. Uzmi si blokove učenja od 45 minuta i potom pauzu od 5 minuta. Tijekom učenja piši bilješke, podcrtavaj, ponavljaj svojim riječima, koristi strategije koje znaš da ti pomažu pri učenju.
2. Upoznaj se s ispitima: Poznato je da bolje učimo i rješavamo zadatke kada znamo kako će ispit izgledati. Stoga se raspitaj kako izgledaju pitanja za pojedini predmet (zaokruživanje, da/ne pitanja, zadaci i sl.). Sigurno ima i online primjera testova pa pokušaj doma simulirati ispitnu situaciju jednom kada prođeš većinu gradiva. Time ćeš raditi i na tome da smanjiš strah na samom ispitu jer poznate situacije smanjuju strah, a pitanja te neće iznenaditi.
3. Nemoj odustati: Ako se jedan dan dogodi da preskočiš učenje ili ne učiš onoliko koliko si isplanirala – sve je u redu. Nastavi dalje po planu i nemoj se osjećati loše zbog toga. U redu je kadšto i odstupiti od plana. Jednako tako, ako u jednom danu uspiješ proći više gradiva od onoga što si planirala, nagradi se idući dan pa uči manje. Nakon svakog odrađenog dana nagradi se serijom, odmorom, izlaskom s prijateljima ili nekom drugom aktivnošću u kojoj uživaš. Unaprijed si odredi koja će ti biti nagrada taj dan. To će također povećati tvoju motivaciju i pridonijeti ustrajnosti.
4. Potraži pomoć ako ti je potrebna: Vjerujem da ćeš uz dobru organizaciju i ohrabrujuće misli uspješno riješiti ovaj izazov. Ako pak smatraš da ne možeš sama pristupiti problemu, upućujem te na besplatno savjetovalište u kojem možeš zatražiti pomoć (https://zzjzpgz.hr/zavod/odjeli/odjel-za-prevenciju-i-lijecenje-bolesti-ovisnosti/savjetovaliste-za-mlade/). Puno je učenika kojima je potrebna pomoć pri učenju i svladavanju ispita, pa znaj da nema ništa loše u tome ako ti je potrebna dodatna podrška.

Osvrnula bih se sada na drugu teškoću koju navodiš. Žao mi je što imaš osjećaj da su ti narušeni odnosi s drugima. Čini mi se da si trenutačno u zahtjevnom životnom razdoblju kada se puno toga događa i kada se od tebe očekuje da budeš odgovorna i planiraš svoju budućnost. Nemam dovoljno informacija da ti mogu dati konkretnije savjete, ali bih te pozvala da promisliš: „Koje su to osobe koje me živciraju?“, „Koje su to situacije u kojima osjećam da sam se uzbudila?“, „Koje se misli javljaju, koje su senzacije u tijelu?“, „Je li to prouzročila druga osoba ili nešto proizlazi iz mojih potreba?“ Prepoznaješ li možda neke obrasce – situacije, teme, osobe koje ti smetaju? Traje li to već neko vrijeme ili se osjećaj nedavno pojavio? Kada si u stresnim situacijama, je li ta smetnja intenzivnija? Katkad, kada smo pod stresom jer imamo puno zahtjevnih situacija u životu, znaju nam zasmetati drugi ljudi, čak i oni s kojima smo inače bliski. Iako možda oni imaju najbolju namjeru, mi kao da nemamo kapaciteta suočavati se s njima u tim trenucima.

Pokušaj se, kada prepoznaš takve situacije, prisjetiti svega dobrog kod te osobe. Što je ona za tebe sve učinila? Je li ti došla pružiti podršku? Pokušaj ponovno vidjeti što se tada kod tebe događa – koje misli i emocije prepoznaješ? Je li sada tvoje viđenje osobe malo drukčije?

Nerijetko se dogodi da osoba, kada je u stresnoj situaciji, ne traži podršku drugih nego se zatvori u sebe. No ako naši bližnji ne znaju što nas muči i s čime se suočavamo, ne mogu nam pomoći onako kako nam je potrebno. Čak iako možda ponekad smatramo da se neke stvari podrazumijevaju, to ne mora biti tako. Obostrana komunikacija ključ je uspješnog odnosa. S obzirom na to da su pred tobom ipak velike životne promjene, osjećaš li da imaš podršku? Osjećaš li se sigurno da se nekoj bliskoj osobi povjeriš i zatražiš pomoć (ako već nisi)? Ne moraš kroz to prolaziti sama. Možda baš netko od tvojih prijatelja prolazi nešto slično, i/ili imaš nekoga u obitelji tko ti može pružiti podršku i ohrabrenje.

Želim ti uspješno učenje i uspjeh na maturi!

Ana Đorić, psihologinja