U drugom semestru sve je krenulo nizbrdo…

Pitanje

Pozdrav! Imam devetnaest godina, studentica sam informatike i mogu reći da je prvi semestar prošao jako dobro (položila sam gotovo sve predmete preko kolokvija), ali je u drugom sve nekako krenulo nizbrdo. Tri predmeta sam morala ponovno upisati i to me jako pogodilo jer sam u dosadašnjem školovanju bila odlikašica. Prije toga sam uvijek ohrabrivala svoje prijatelje da mi se pohvale svojim uspjesima jer me to guralo naprijed, davalo mi hrabrosti da i sama budem uspješna i da se trudim. Kad je postalo očito da je ponovan upis predmeta neizbježan, jednostavno sam prestala kontaktirati s većinom ljudi s kojima samo održavala gotovo svakodnevni kontakt dok me tužna faza ne prođe i dok to ne isplačem. Nisam se osjećala kao dio tog društva jer je njima krenulo izvrsno na faksu i doslovno su procvali i prekrasno ih je vidjeti tako sretne, a ja imam osjećaj da kaskam za njima i da nisam dovoljno vrijedna da i dalje budem s njima.

Prošla su dva mjeseca, počela je nova akademska godina i došla sam u neutralnu zonu u kojoj se ne osjećam još kao stara ja, ali sam dovoljno motivirana da dobro startam i ne dopustim si scenarij od prije dva mjeseca. Problem je u tome što još uvijek nisam kontaktirala svoje prijatelje, iako mi se to mota po glavi posljednja dva ili tri tjedna. Otvorim kontakte, vidim njihova imena i kažem si “nazvat ću ih”, ali na kraju nikad ne smognem snage da to stvarno i napravim. Nedostaju mi i htjela bih im reći sve, ali s druge strane ne želim da me gledaju drukčije (iako sam svjesna da je to poprilično nemoguće nakon dva mjeseca moje šutnje). Ne želim više biti tužni smajlić koji pušta korijenje u sobi za laptopom, želim se vratiti natrag onoj vedroj osobi koja sam bila u ovo doba prošle godine, ali nisam sigurna kako do toga doći.

Odgovor

Draga čitateljice!

Započeti komunikaciju nakon duljeg razdoblja šutnje može biti neugodno… Ipak, čini se da si svjesna vlastitih potreba za druženjem, prijateljstvom, razgovorom s ljudima s kojima si prije imala dobra iskustva. Takve potrebe vjerojatno imaju i tvoji prijatelji. Vjerojatno i oni vole provoditi vrijeme s nekime s kime su imali dobra iskustva, imaju potrebu za razgovorom, zabavom, druženjem… Tvoje javljanje moglo bi i njima biti vrijedno, osim što bi se mogli razveseliti kad te čuju nakon pauze. Skupi hrabrosti brinuti se o svojim potrebama, ali budi svjesna da i drugi ljudi prihvaćaju druženje jer žele slično što i ti. U vrijeme kada se promiče socijalna distanca, prijatelj koji nas samo nazove i pokaže iskreno zanimanje za nas, može mnogo značiti. Javi se svojim prijateljima jer tako se brineš ne samo o sebi, već i o njima. Odaberi „siguran ulaz“ u društvo: možeš se javiti nekome s kime si prije imala najbolji odnos, nekome tko je inače pristupačan ili s kime si se posljednjim čula.

Ono što iz tvoje priče također čitam i što bih voljela da za sebe u budućnosti razmisliš jest kako na tebe djeluje uspoređivanje s drugima i kome pripisuješ zasluge za uspjeh, a kome za neuspjeh. Spomenula si kako su te od prijatelja udaljili osjećaji vezani uz slabiji akademski uspjeh. Pitam se nisu li još neke okolnosti utjecale na to. Možda se i tebi dogodilo nešto što je odvuklo tvoju pažnju s učenja? Za mnoge je studente prošli semestar bio vrlo izazovan: od izolacije, do prilagodbe na online nastavu, neki su se našli u brizi za najbliže, a iz medija smo često slušali potresne vijesti iz Hrvatske i svijeta. U takvim okolnostima teško je pokazati svoje prave snage. Nadam se da ćeš prije stroge procjene svoje uspješnosti uzeti u obzir i te, različite, okolnosti s kojima si se suočavala i koje su te možda pogodile drukčije nego neke prijatelje. Postoji i dio onoga što ne možeš znati: što se još zbivalo s onima koji su imali bolje rezultate? Jesu li imali manje obveza u kućanstvu, veću podršku okoline, više sreće ili su možda žrtvovali nešto drugo… Istraživanja doista pokazuju da ljudi koji sebi pripisuju zasluge za uspjeh jesu i više motivirani, više ulažu u sebe i bolje uče. Ali katkad moramo prepoznati i ulogu vanjskih okolnosti za neuspjehe koje doživljavamo, što može pomoći da sačuvamo i (samo)poštovanje koje zaslužujemo.

Socijalna usporedba s vršnjacima i kolegama nešto je što prirodno činimo. S prijateljima se uspoređujemo u akademskom uspjehu, u broju prijatelja, popularnosti, kvaliteti romantične veze, zaradi… No kada tuđi uspjeh počnemo gledati kao svoj neuspjeh, vrijeme je da se malo udaljimo od onoga što nam se čini očitim i pogledamo širu sliku. Koliko su naši dojmovi tuđeg uspjeha obojeni strahovima od budućnosti, njihovom uljepšanom samoprezentacijom, koliko su nam okolnosti različite i koliko su omjeri uspjeha i neuspjeha tek privremeni…

Odmak od drugih i dva mjeseca razmišljanja bili su ti korisni i čini mi se da si u to vrijeme napravila dva koraka prema boljoj budućnosti: nešto si pustila iza sebe i odlučila da je obrazovanje zaslužilo još malo više posvećenosti.

Još važnije, umjesto s drugima, usporedila si sebe sa samom sobom, onom vedrom osobom koja ti je dobro poznata!

Katarina Banov, dipl. psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content