Pismo
Trudna sam, termin mi je za sedam dana i još moram to prihvatiti. Saznala sam kasno da sam trudna, htjela sam pobaciti, ali već je bio prošao 12. tjedan pa nisam imala izbora. Nisam uopće mentalno spremna i sramim se što nisam bila dovoljno odgovorna i što imam te loše osjećaje jer nikako ne bih htjela da dijete osjeća da nije voljeno. Imam podršku obitelji i dečka, i jako sam zahvalna za to, ali ne mogu prestati razmišljati o tome kako ja to ne želim. Prolazim jako stresno razdoblje u životu, uz to je dečko trenutačno bez posla i bez auta jer nema novca za popravak. Prilično sam se osamila i prijateljice za koje sam mislila da će mi biti blizu, nisu. Puno njih i ne zna da sam trudna jer se jednostavno nismo čuli, a ne objavljujem ništa na društvenim mrežama, ali i zato što se sramim malo. Osjećam se jako loše zbog tih misli, ne želim tako razmišljati, ali, jednostavno, jače je od mene.
Odgovor
Draga čitateljice,
hvala ti što si podijelila svoju priču s nama. Mislim da nijedna žena ne može biti u potpunosti spremna na ono što dolazak djeteta na svijet donosi. Kada to kažem, ne mislim primarno na izazove u brizi oko djeteta, već na emocije koje će te preplaviti. Neke od njih su neugodne poput straha, tuge ili frustracije, ali će te možda neočekivano preplaviti i jedna posve druga, posebna emocija kada prvi put primiš svoje dijete u ruke. Ako se to ne dogodi u samom početku, i to je u redu. Mnoge žene kažu da im je trebalo vremena da upoznaju svoje dijete i sebe u novoj ulozi. Tada se ljubav postupno rađa i svakim novim trenutkom postaje sve veća.
Ono što mi je iznimno drago pročitati jest da imaš podršku obitelji i, što je najvažnije, svoga partnera.
Razumijem, situacija trenutačno ne zvuči idealno. Financijska sigurnost je važna. Vjerujem da će se to ubrzo promijeniti jer će tvoj partner i ubrzo novopečeni otac imati najvažniju motivaciju za pronaći posao i osigurati egzistenciju svojoj obitelji.
Prošlost mora ostati u prošlosti. Osjećaju srama i krivnje nema mjesta. Upravo ti osjećaji pridonose stanju u kojem se sada nalaziš. Je li moguće da su se prijateljice povukle jer vide da nisi dobro i osjećaju se nemoćno? U takvim situacijama ljudi često strahuju da će nekim svojim potezom napraviti samo gore. Katkad i sami guramo ljude od sebe kada se ne osjećamo dobro jer nam se čini da je tako lakše. Vjerujem da ćeš, kada dođe beba i dopustiš najbližem krugu da vas posjeti, imati onaj osjećaj podrške koji ti treba.
Trudnoća je posebno stanje žene, ali ne osjećaju se svi prekrasno niti imaju potrebu da cijeli svijet zna da su trudni. Ne priča se dovoljno o strahovima koje proživljavaju trudnice, a o teškoćama prihvaćanja pogotovo. No i to se mijenja. Slika ideala koje majčinstvo nosi polako zamjenjuje realitet i ovako hrabre mlade žene kao što si ti koje progovaraju o svojoj situaciji, daju primjer drugim mladim ženama koje se isto tako osjećaju.
Vratit ću se na razdoblje nakon porođaja i adaptaciju na majčinstvo. Ako osjetiš da imaš teškoća u uspostavljanju privrženosti s djetetom, ako si sniženog raspoloženja, otežano se brineš za sebe i dijete i narušeno ti je svakodnevno funkcioniranje, molim te da potražiš pomoć. U toj situaciji nužna je stručna podrška. Naravno, možeš nam se uvijek obratiti i ovim putem.
Želim ti svu sreću i snagu u nadolazećim danima. I samo polako. Sat po sat, dan po dan.
Tamara Milovanović, psihologinja
