Upit
Muči me trema pred javnošću. U zadnje dvije godine suočila sam se s prezentiranjem pred ljudima, ali kada sam u društvu s prijateljima moj glas zvuči čudno, tiho govorim, počnem ubrzavati i nitko me ne razumije. To se događa kada sam u društvu s nekim ljudima. Kako da se riješim toga? Znam da je trema, ali kako da sama sebi kažem da to prestanem raditi.
Odgovor
Draga djevojko,
jako nam je drago što si s nama odlučila podijeliti svoje iskustvo s tremom. Kada ti srce krene ubrzano kucati u društvenim situacijama i kada ti se glas promijeni, lako je uvjeriti se kako si jedina osoba kojoj se to događa, no želim da znaš kako je u stvarnosti uobičajeno osjećati se pomalo zabrinuto u društvu s ljudima – to je dio života, posebno u životnoj dobi u kojoj se trenutačno nalaziš kada prihvaćenost od prijatelja postaje najvažnija. Postoje načini da se poradi na tome.
Iza treme se uglavnom skriva osjećaj anksioznosti, što katkad dolazi od straha da ćeš pogriješiti i želje da se kaže ili učini „prava stvar“. U davnoj prošlosti, isključenost iz društva bila je prijetnja opstanku, zbog čega je uobičajeno da smo oprezni prema nekome tko nam se čini kritizirajući, nepodržavajući i slično. Često u takvim situacijama pažnju u potpunosti usmjerimo prema sebi, zanemarujući reakcije drugih koje su često u suprotnosti s našim zaključcima.
Navodiš da ti se to događa s nekim ljudima. Tko su te osobe ili konkretne situacije? Koje emocije izazivaju u tebi? Koje ti misli prolaze kroz glavu dok si s njima?
Za početak bih te ohrabrila da u takvim situacijama duboko udahneš, jer time šalješ poruku tijelu da si sigurna, te da odabereš rečenicu koju možeš izgovarati u sebi, kao npr. „Što god da se dogodi, ja to mogu podnijeti.“ Vježbe opuštanja mogu se (u)vježbati pa ti u privitku šaljem vježbu koju svaki dan možeš prakticirati kako bi umirila svoje tijelo (https://www.youtube.com/watch?v=hHeUeEO84mc).
Jedna od korisnih metoda jest da se nastaviš izlagati situacijama koje ti izazivaju tremu tako da te situacije shvatiš kao „eksperimente“ u kojima ćeš provjeravati misli koje ti se javljaju. Poželjno je krenuti od one situacije koja ti izaziva manje intenzivnu tremu. Prije nego što kreneš u situaciju, na komad papira zapiši što predviđaš da će se dogoditi i stupanj vjerovanja (npr. Ako u razgovoru kažem nešto tiho, drugi neće razumjeti o čemu govorim – 90 %) i zapiši kako se osjećaš (npr. nervozno, napeto). Zatim osmisli eksperiment pomoću kojega ćeš provjeriti tu pretpostavku (npr. Naći se s društvom i postaviti pitanje tiše, s naglaskom na poruku koju želim odaslati. Zatim ću promatrati reakcije prijatelja/društva: koliko su me pažljivo slušali, jesu li mi odgovorili na pitanje (znak da su me razumjeli) itd.). Nakon situacije, jako je važno da ponovno procijeniš stupanj vjerovanja u početnu pretpostavku i zapišeš što si novo naučila. Je li se doista ostvarilo ono u što si vjerovala? Kako to? Što si ponovila ili novo naučila u ovom eksperimentu?
Imaš li osobu od povjerenja u društvu? Dobru prijateljicu/prijatelja kojima se možeš obratiti za pomoć? „Džoker“-prijatelji u ovakvim situacijama imaju više uloga. Jedna je od njih da razgovaraš otvoreno s njime/njom o situacijama/osobama koje ti izazivaju tremu i kažeš im kako se osjećaš, a druga je uloga da ih koristiš kao pomoć u eksperimentima. U situacijama koje izazivaju tremu katkad je teško biti objektivan u vlastitoj procjeni pa nam je zato važno imati dodatnu osobu za objektivniju procjenu našeg ponašanja. „Džoker“-prijatelja možeš pitati kako si zvučala kada si postavila pitanje, je li doista bilo pretiho, je li te on razumio, dok je promatrao reakcije drugih, što misli jesu li te drugi razumjeli.
Ako primijetiš da te trema počinje intenzivnije sputavati u funkcioniranju i druženju s prijateljima, ohrabrujem te da potražiš dodatnu stručnu pomoć psihologa za daljnji rad na tome. Sjeti se da je anksioznost dio života i da postoje brojni načini kako si olakšati trenutačnu smetnju.
Sretno i uz tebe sam.
Sara Jurdana, psihologinja
