Pismo
Nisam nikad bila u vezi i oduvijek se smatram teško zaljubljivom osobom. Ako mi se netko svidi, to bude nakon što ga bolje upoznam. Zato najčešće prihvaćam poziv na spoj s onim s kim mi je prvi razgovor ugodan. Kad se sviđanje tek počne javljati, osjećam se anksiozno jer ne mogu jasno prepoznati svoje osjećaje. Muškarac s kojim trenutačno izlazim na prvu mi se nije činio kao moj “tip” (ni fizički ni karakterno), ali sam mu odlučila dati priliku i iznenadila se koliko mi je na spoju bilo ugodno s njim; ima brojne kvalitete koje su me privukle kod prijašnjih izbora. Ne znam, međutim, osjećam li povezanost s njim. Prvi spojevi su nam većinom bili na glasnijim mjestima i imam osjećaj da me to možda na neki način “zatvorilo”; nismo uspostavili komunikacijski „flow“ pa često npr. nastupe tišine u razgovoru i teško mi je doći do nekih osobnijih tema, a i nešto je introvertiraniji od muškaraca s kojima sam prije izlazila. Nakon desetak spojeva poljubili smo se i to mi je bio prvi pravi poljubac u životu i osjećala sam se ugodno i blisko, ali nisam osjetila nikakvo uzbuđenje, zbog čega sam počela osjećati anksioznost i pitati se je li možda stvar u tome što mi nije seksualno privlačan/nema kemije. Nakon toga smo se ljubili još nekoliko puta i uživala sam kao i prvi put u osjećaju bliskosti, zagrljaju, pogledima, ali opet se nisam osjećala uzbuđeno i nisam imala “leptiriće” i slično. Inače sam osoba koja voli fizički kontakt i nikad se prije nisam poljubila jer mi se pomisao na to da to učinim s neznancem gadila ili bi mi bilo prerano. Dakle, ako sam ga mogla poljubiti i osjećati se dobro i sigurno, pretpostavljam da mi se morao donekle svidjeti? Zbunjena sam, tjeskobna, strahujem da ću ga povrijediti ili se “natjerati” u vezu s nekim tko mi se možda ne sviđa u tom emocionalnom/romantičnom smislu. Izlazimo otprilike mjesec i pol, a i dalje nisam sigurna što želim i osjećam.
Odgovor
Draga…,
u pismu ste naveli da ste teško zaljubljiva osoba i da Vam je bivanje u vezi nešto novo. Kada se u našem životu događa nešto novo i nepoznato, normalno je da se jave osjećaji anksioznosti i propitivanja.
U pismu primjećujem da ste, unatoč početnoj anksioznosti, spremni dati priliku drugoj osobi da se upoznate. Drago mi je što time zapravo dajete priliku sebi da se otvorite za nova poznanstva i nova iskustva i procijenite što Vam odgovara, na koji način i u kojoj mjeri.
Često se zna dogoditi da miješamo stvarnost s romantičnim idealima koje viđamo u filmovima. Stoga se pitamo jesu li leptirići u trbuhu znak prave ljubavi. Leptirići u trbuhu mogu biti početna iskra, ali nisu mjerilo kvalitete veze. Prava provjera odnosa dolazi onda kada se zapitamo možemo li zajedno graditi povjerenje i predanost, prijateljstvo i intimnost, a upravo su to ključni sastojci odnosa koji ima potencijal biti dugotrajan.
Jedno od važnih pitanja koje si vrijedi postaviti jest: uživate li u partnerovu društvu? Odnosi se razvijaju kroz zajedničko vrijeme i iskustva. Radujete li se zajedničkim trenucima, čak i onim sasvim običnima? Osjećaj ugode, opuštenosti i radosti u nečijoj blizini temelj je ljubavnog odnosa.
Također, često od partnera očekujemo da nas učine sretnima. No istina je da nitko ne može biti odgovoran za našu sreću osim nas samih. Odrasla ljubav podrazumijeva da biramo partnera ne samo po strasti koju budi već po tome kako se osjećamo uz njega – jesmo li opušteni, sigurni i svoji.
Biti u vezi ne znači izgubiti sebe. Važno je da smo u vezi slobodni biti ono što jesmo i da poštujemo osobne granice. Granice su znak samopoštovanja, a njihovo uvažavanje pokazuje koliko partner cijeni Vas kao osobu.
Jednako tako, spremnost na kompromis neizostavan je dio odnosa. Katkad je potrebno staviti zajedničku dobrobit ispred vlastitih želja i donositi odluke koje su dobre za oboje. To je moguće ako u vezi njegujemo otvorenu i iskrenu komunikaciju. Znati izraziti ono što nas muči, ali i istinski čuti partnera, osobito u trenucima nesuglasica, pomaže u izgradnji povjerenja i bliskosti. Dobra veza je stvaran, autentičan odnos u kojem prihvaćamo da su izazovi normalni i u kojem smo spremni raditi na sebi i odnosu. Važna je i međusobna podrška, ne samo u sretnim i lijepim trenucima već i u razdobljima stresa, tuge i nesigurnosti.
Važno je i slaganje u ključnim životnim vrijednostima i pogledima na budućnost. Ne morate imati iste interese ili hobije, ali bi bilo dobro da su temeljna uvjerenja i smjer u kojem želite ići usklađeni.
Svaka je veza jedinstvena i razvija se vlastitim tempom. Dajte sebi vremena da shvatite što osjećate i što želite od ovog odnosa.
Možda se vaše prvo pitanje odnosilo na to trebate li osjećati leptiriće u vezi, no možda će Vam važniji biti odgovor na pitanje možete li uz tu osobu biti svoji i imate li prostor za osobni rast i rast vas kao para.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
