Pismo
Pozdrav, prolazim kroz teško razdoblje.
Naime, bila sam godinu i tri mjeseca u vezi sa šesnaest godina starijim likom. Bilo mi je prelijepo, on je stvarno redovito pokazivao da mu je stalo, kupovao mi darove, donosio kolače, znao bitne datume itd. Upoznala sam ga preko interneta i do našeg prvog dejta prošla su dva mjeseca dopisivanja. U početku nisam bila baš posebno zainteresirana i iz dosade sam izašla na taj dejt, no to je preraslo najprije u zaljubljivanje pa u ljubav. Redovito smo imali razmirice, nekoliko smo puta gotovo prekinuli. I to je sve puklo, tj. stavljeno na pauzu kada me je moj bivši izdao mom dečku da sam mu slala poruke i nešto ružno pisala o njemu, poslao mu je skrinove.
Prvo sam odustala od borbe jer je dečko tip osobe koji ne oprašta prijevaru, a onda sam shvatila da ako se ne borim za osobu koju volim, mogu samo još gore učiniti. I tu je krenulo bombardiranje porukama dok je on radio, stavila sam na svoju story-objavu kako ga volim i preklinjem da dođe da porazgovaramo za dva dana. U početku nije htio da se nađemo, ali kad je shvatio koliko se borim, popustio je, našli smo se i pomirili.
I baš su tu večer moji saznali za novinski članak (naravno, lažni) da je on kriminalac, pedofil itd., za koji sam ja otpočetka znala. Dečko X ispričao je svoju stranu priče i vjerovala sam čitavo vrijeme da govori istinu. Sve je upućivalo na to i intuicija mi je govorila tako.
A općenito da imam dečka saznali su kada smo prekinuli zbog moje prijevare tri dana prije jer sam bila očajna i nisam željela kroz to prolaziti sama, a nisam očekivala da će mi pokušati oprostiti. I otkad su saznali, krenuo je pakao.
Konstantno osuđivanje, vožnja na fakultet, neostavljanje ni minute samu, pregledavanje mobitela. Čak i kada odem na kavu izvan faksa, slanje 1000 poruka gdje sam, onda neko dođe provjeriti i ako tada nisam tu, opet pitanje gdje sam i te stvari. Morala sam maknuti slike i broj dečka X, ali nastavili smo kontakt na društvenoj mreži. U početku je nekoliko dana išla ta ‘online veza’ i onda kad sam mu rekla što mi se sve događa doma, jer sam mislila da je važno da to zna, da meni život nije idiličan kao njemu, rekao je da se ne želi ni od koga kriti te da ako smo si suđeni, opet ćemo jednom biti zajedno, da se od sudbine ne može pobjeći, ali da ovakva veza neće funkcionirati jer ga previše uznemiri kad zna da sam depresivna. I rekao mi je da je tužan, i dalje drži slike i inicijale na svojim profilima, povremeno se čujemo (uglavnom se ja javljam, osim ako mi ne treba čestitati nešto). Uglavnom, moji su mi zaprijetili da ću, ako me još jednom vide s njim, završiti u ludnici, jer ja po njima nisam normalna, a da će njega strpati u zatvor. Sada se drama stabilizirala, ali i dalje mi je jako teško, osjećam kao da nemam kontrolu nad vlastitim životom, već da ga moji roditelji kontroliraju. Pomozite mi, molim Vas, jako mi je teško. Hvala.
Odgovor
Draga čitateljice,
vjerujem da ti je teško i da se osjećaš zbunjeno. Najvažnije je da tvoja sigurnost ničim nije ugrožena. Gubitak autonomije i osjećaj pretjerane kontrole od strane druge osobe dovodi do brojnih neugodnih emocija te može izazvati značajne psihičke posljedice. Vjerujem da su se u ovoj situaciji tvoji roditelji jako prestrašili, ali ono što te zasigurno boli jest gubitak njihova povjerenja. Jesu li ikad prije tako reagirali? Koliko si slobode imala do sada? Mislim da je važno da shvate da si im ti svojevoljno ispričala svoju priču, što je značilo da ti je potrebna njihova podrška, a naišla si na osuđivanje i prijetnje. Navodiš kako se “drama” smirila, ali tebi je i dalje jako teško. Što sada osjećaš? Na koji način razmišljaš o svemu što si prošla i što želiš za svoju budućnost? Odnos s tvojim partnerom opisuješ turbulentnim, a vjerujem da si iz tog odnosa i naučila puno o sebi, primjerice da se za one koje voliš vrijedi boriti. Je li sada vrijeme da se boriš za sebe? Pritom ne mislim na tvoju prošlu vezu, već za samu sebe. Razgovaraj sa svojim roditeljima i opiši im kako se osjećaš. Oni se brinu za tvoju sigurnost, a svojim odgovornim ponašanjem s vremenom ćeš im pokazati da se ti možeš sama brinuti za sebe kao odrasla osoba. Nekada je dobro početi ispočetka. Angažiraj se u aktivnostima koje te opuštaju i usrećuju, okreni se svom najbližem socijalnom krugu i tamo potraži podršku.
S obzirom na to da si studentica, možeš se obratiti i za stručnu pomoć u Sveučilišni savjetovališni centar. Katkad nam je potrebna stručna podrška u kriznim fazama života kako bi kroz njih prošli što bezbolnije i što više naučili.
Tamara Milovanović, psihologinja
