Pismo
Moje općenito stanje. Bio veseli lik, nikad preseriozan i nervozan. Odjednom postao to. Bio svaki put tu za svoje prijatelje i obitelj itd., a kada je meni trebala pomoć, svi su okrenuli glavu. Sve se to odjednom promijenilo, ni sam više ne znam za što sam ni jesam li za što niti pa za gdje. Biljka.
Odgovor
Pozdrav!
Iz malo riječi čitam puno osjećaja. Napetost, nervoza, zabrinutost, potreba za podrškom, razočaranje, sumnja u sebe i druge, osjećaj odbačenosti, poteškoće u prilagodbi… Što čovjek može kad ga preplave svi ti intenzivni i neugodni osjećaji nego paralizirati se, gotovo poput biljke.
Ne znam što znači da se sve odjednom promijenilo, je li riječ o nekom događaju koji je doveo do takva preokreta ili je riječ o tvojem dojmu da nisi bio svjestan procesa koji je postupno doveo do toga da se osjećaš izgubljeno u novim okolnostima.
Pitam se koji je razlog da su ti bližnji uskratili pomoć. Je li moguće da oni i dalje vide tog opuštenog tipa koji ležerno pristupa životu, je li moguće da ga ne razumiju, da ne vide da su se okolnosti promijenile? Možeš li ti što učiniti da te drugi bolje razumiju?
Ono što znam iz tvojeg kratkog pisma jest da imaš kapacitet da budeš opušten, ležeran, da budeš dobar prijatelj, sin, da se brineš za druge; iako ti sam trenutačno ne znaš za što si sve sposoban.
Vjerujem bi ti od pomoći da razbistriš svoje misli bilo da imaš sugovornika, odnosno da kreneš u proces savjetovanja ili psihoterapije sa stručnjakom koji će ti pomoći da raspetljaš klupko u koje si se, čini se, zapetljao i da se ponovno povežeš sa svojim snagama, i onim starim i nekim novim koje si putem razvio.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
