Pismo
Pozdrav. Imam petnaest godina i idem u prvi razred srednje škole. Borim se sa stresom i anksioznošću. Nekada se toliko zabrinem da osjetim fizičke simptome i onda mislim da nešto zapravo nije u redu sa mnom. Borim se s anksioznošću duže vrijeme, ali do sada sam bila dobro. No zadnjih nekoliko dana jednostavno sam stalno pod stresom. U školi, kod kuće i vani s prijateljicama. Ne znam uzrok tom stresu i to me jako muči. Moje je pitanje kako da smanjim stres u svakodnevnom životu.
Odgovor
Draga…,
adolescencija je važno razdoblje života u kojem se događaju brze razvojne promjene (tjelesno i psihološko sazrijevanje), povećavaju se zahtjevi okoline, javlja se potreba za zauzimanjem vlastita stava, javljaju se promjene doživljaja sebe u odnosu na raniju dob, propitujemo se o svojim osjećajima, mislima i reakcijama. To je razdoblje formiranja identiteta i razvoja samostalnosti.
Pred tobom je mnogo životnih zadataka koji su razvojno uobičajeni za tvoju dob, no koji tebi i mladima tvoje dobi znače nešto nepoznato, s čime se dosad niste imali prigodu susresti. Kada nailazimo na zahtjeve za koje nemamo prethodno iskustvo i znanja kako ih riješiti, normalno je da se jave osjećaji zabrinutosti i straha te propitivanje kako se suočiti s novim situacijama.
Anksioznost ili tjeskoba psihički je fenomen koji se u stresnim situacijama javlja kod većine ljudi. To je, dakle, normalna reakcija na neku percipiranu prijetnju našoj osobnoj dobrobiti ili dobrobiti naših bližnjih. Riječ je o neugodnom stanju koje može varirati od blagog osjećaja nervoze do intenzivnog straha ili panike.
Određena razina anksioznosti uobičajena je u svakodnevnom životu i, kao takva, može biti korisna jer nas energizira i/ili potiče na opreznost. Problem nastaje kada se anksioznost javlja izvan situacije realne opasnosti, kada ostaje prisutna dugo nakon što je neka realna opasnost prošla, kada je usmjerena na potencijalne prijetnje u budućnosti i kada nas preplavljuje, odnosno kada nadilazi naše kapacitete da se s njom uspješno nosimo.
Anksioznost može biti posljedica nekoga velikog događaja, ali i posljedica nakupljanja manjih stresnih životnih situacija.
Budućnost ne možemo predvidjeti. Neke stvari doista mogu poći kako ne želimo. Međutim, predviđanje negativnih budućih događaja samo stvara tjeskobu i strah, a ne sprječava sam događaj. U nošenju s anksioznosti izazvanom stresnim situacijama važno je, stoga, razlikovati situacije na koje možemo utjecati i situacije na koje nemamo utjecaj. Čak i u situacijama nad kojima nemamo kontrolu, možemo birati svoj stav prema njima. Pokušaj se ne opterećivati onime na što nemaš utjecaj te energiju usmjeriti na stvari koje jesu pod tvojom kontrolom.
U onim područjima koja jesu pod tvojom kontrolom i na koja možeš utjecati, važan je i tvoj osobni doživljaj situacije. Ako na stresne situacije gledaš kao na izazove i životne lekcije koje razvijaju tvoje vještine, sposobnosti i tebe kao osobu, bit ćeš voljnija suočiti se s njima. Također, kada na problem pogledamo iz različitih perspektiva, pokažu se neka rješenja koja prije nismo vidjeli.
Kada se nađemo u situaciji da očekivanja i zahtjevi okoline prelaze naše trenutačne mogućnosti, potrebno je definirati prioritete, a svemu ostalome naučiti reći „ne“. Jednako je tako korisno ovladati načelima upravljanja vremenom, odustati od perfekcionizma u obavljanju svih zadataka i ne bojati se neuspjeha jer nijedna pogreška nije nepopravljiva i iz neuspjeha se uči. Mnogi uspješni ljudi najprije su doživjeli niz neuspjeha prije nego što su ostvarili uspjeh. Važno je da nisu odustali, već su odlučili učiti iz neuspjeha i nastaviti pokušavati.
U smirivanju simptoma anksioznosti pomaže usmjeravanje pažnje na smireno, duboko disanje iz trbuha.
Korisne su i tehnike relaksacije, poput progresivne mišićne relaksacije u kojoj se skupine mišića svjesno napinju i opuštaju. Izmjenjivanjem napetosti i opuštenosti učimo razlikovati ta dva stanja i postati svjesniji dijelova svoga tijela koji su naročito napeti. O točnom izvođenju progresivne mišićne relaksacije možeš dodatno pročitati, a same tehnike relaksacije dobro je učiti u opuštenom stanju, ne u trenutku kada smo anksiozni.
Stanje anksioznosti može izazvati i pretjerana briga o drugima i njihovim potrebama, uz zanemarivanje vlastitih potreba i želja. Stoga bi bilo važno da obratiš pažnju na zdravu prehranu, odmor i tjelovježbu te na aktivnosti u kojima uživaš, poput čitanja, pjevanja, plesa i slično. Pokušavaj održavati redovite kontakte s bliskim osobama. Važno je da s osobama od povjerenja možeš podijeliti svoje brige i probleme, ali i razmijeniti ugodne trenutke.
Ako mislimo da, bez obzira na trud, nećemo uspjeti, javlja se strah od budućih pokušaja i očekivanje negativnih ishoda u budućnosti, odnosno anksioznost. Pokušaj osvijestiti svoje negativne i samokritične misli te uvidjeti koliko su one uopće istinite. Stoga uvijek pokušaj osvijestiti trenutak kada se krenu javljati osjećaji straha i nesigurnosti te racionalno procijeni koliko su misli i osjećaji koji ti se javljaju zapravo točni i korisni u situaciji u kojoj se nalaziš. Uočit ćeš da u većini slučajeva takva negativna misao nije točna, već je disfunkcionalna i ograničava tvoj uspjeh. Kada pogledaš sebe jučer, prije mjesec dana, prije godinu dana, vidjet ćeš koliko novih znanja i iskustava si u međuvremenu stekla i koliko si napredovala. Čak i male promjene pokazatelj su da ideš naprijed, prema svome cilju. Prisjeti se prošlih pozitivnih iskustava. Podsjeti se svih prepreka na koje si dosad naišla i koje si uspješno preskočila ili zaobišla. Suočavajući se s novim zahtjevima, stječemo nova znanja i vještine kojima nadograđujemo naše prijašnje iskustvo. Negativne misli, dakle, zamijeni pozitivnima. Mislimo li o sebi dobro, vjerujemo li u sebe, očekujemo li uspjeh, naša podsvijest će nas dovesti do tog cilja – doživjet ćemo uspjeh.
Svakodnevno osvijesti svoja postignuća toga dana, bilo to naučena lekcija, napisana zadaća, ručak koji si sama skuhala, knjiga koju si pročitala, kava u kojoj si uživala, novo poznanstvo ili kontakt s dragim ljudima. Nemoj olako prijeći preko tih iskustava, već osjeti zahvalnost i ponos za sve uspjehe koje postižeš. Na taj način oni postaju dio tebe i osnažuju te za daljnje suočavanje s izazovima.
Potaknula bih te i da se obratiš uživo psihologu kako bi ti tijekom ovog zahtjevnog razdoblja pružio podršku i pomogao ti prepoznati dodatne kapacitete za suočavanje sa životnim zahtjevima. Osvještavanjem vlastitih jakih strana i potencijala, povećavamo vjeru u vlastite sposobnosti uspješnog rješavanja problema. Na taj način na buduće događaje gledamo emocionalno rasterećeniji i s optimističnijim očekivanjima, čime umanjujemo anksioznost.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
