Pismo
Pozdrav, ja sam X. Trenutačno uz faks idem u školu za glumu za koju osjećam da je moj istinski poziv. No strah me javnog nastupa. Ironično, zar ne? Uvijek kada izađem na pozornicu, strah me što ljudi misle o meni te ne mogu skroz kvalitetno napraviti posao do kraja. Moje pitanje je kako se osloboditi te anksioznosti? Uz to, imam još problema u vezi s mentalnim zdravljem, no ovo mi je trenutačno broj jedan. Hvala Vam i drago mi je što sam slučajno naišla na ovo te se radujem Vašemu odgovoru.
Draga X,
čini Vam se ironičnim da se sa strahom od javnog nastupa bavite glumom, zar ne? Međutim, ako uzmemo u obzir da mnogi glumci i druge javne osobe otvoreno progovaraju o svojoj anksioznosti (a strah od javnog nastupa i strah od negativne evaluacije dio su socijalne anksioznosti), onda se to više ne čini tako ironičnim. Anksioznost se javlja i kod psihologa, liječnika, profesora, glazbenika, komičara… i brojnih drugih osoba, naprosto zato što je to normalan osjećaj. Povezana je s našim vrijednostima i javlja se u situacijama koje su osobi važne. Često je povezana s višim stupnjem postignuća jer osobu potiče na povećan angažman, a predstavlja problem kada osobu toliko preplavi da je ometa u određenom području njezina djelovanja.
Vas anksioznost nije spriječila da se bavite onim što volite. Molim vas uvažite tu činjenicu i budite ponosni na to! Niste odustali od onog što Vam je važno zato što se bojite!
Imate dovoljno hrabrosti slijediti svoj poziv. Treba Vam još malo da promijenite i odnos prema anksioznosti. Umjesto da je se pokušavate osloboditi, radije poradite na tome da je prihvatite. To možete na različite načine. Upoznajte se s mindfulnessom i naučite se usredotočiti na svoje iskustvo bez prosuđivanja, dopuštajući si da budete u dodiru sa svojim iskustvom, sa svojom anksioznošću, prihvaćajući je. U duhu glume, poigrajte se, vizualizirajte svoje emocije na drugi način, pretvarajući anksioznost u neobične likove koji zajedno s vama glume na pozornici, uvažite njihovu prisutnost, ali Vi budite glavni lik! Strah od negativne evaluacije povezan je s potrebom da se dobije odobravanje od drugih jer na taj način osoba potvrđuje svoje samopoštovanje. Kada ste na pozornici, nastojte se toliko usredotočiti na to što činite, kao da nema nikoga drugoga, već glumite samoj sebi, istodobno tolerirajući sve nesavršenosti koje su dio učenja, razvoja i života općenito. Gluma je Vaš poziv, uživajte u tome što radite! Ne treba biti savršeno! Uostalom, oni koji gledaju Vas, ne razmišljaju o tome kako bi to trebalo izgledati.
Samo izlaganje javnim nastupima i prilikama koje ćete imati sasvim sigurno će dovesti do promjena u anksioznosti. Trebalo bi s vremenom postati lakše. Ako baš želite i više od toga, obratite se u Sveučilišni savjetovališni centar u kojem se održavaju grupe za osobe sa socijalnom anksioznošću. Istodobno se možete pozabaviti i onim drugim problemima mentalnog zdravlja koje ste spomenuli, preoblikovati ih u izazove i otkriti nove hrabrosti u sebi! Sretno!
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
