Pismo
Nedavno sam shvatila da bez psihološke pomoći ne znam kako da prevladam svoju trenutačnu životnu situaciju. Ukratko, strašno se bojim braka, dugoročne veze i djece, to primjećujem otkako sam počela izlaziti s dečkima. Nikada nisam voljela biti u vezi, ali sam voljela nekoga imati, samo da nije službeno. Mislila sam da će to s godinama proći, sada imam dečka tri godine, živimo skupa, zaručili smo se i razgovarali o djeci. Sve sam to napravila jer, kao, to je normalno, godine mi idu, ne želim ostati sama i vjerujem da će mi poslije biti žao što nisam imala djecu, ali svega se toga panično bojim. Partneru samo tražim mane i razloge kako bih prekinula s njim, ne znam prepoznati je li je on uopće za mene, možda s njim to nije to, iako smatram da imamo zdrav partnerski odnos. Stalno razmišljam o tome, postalo mi je opsesija, tužna sam i anksiozna, bojim se za svoju budućnost i ne vidim izlaz. Voljela bih čuti Vaše mišljenje, zainteresirana sam za rad jer bih voljela unaprijediti svoj život i svoje razmišljanje.
Odgovor
Draga…,
strah je jedna od osnovnih ljudskih emocija, a javlja se kada doživljavamo ili očekujemo opasnost. Upozorava nas na potencijalne prijetnje i pomaže nam da se zaštitimo. Strah je korisna emocija. No katkad u životu strah može biti i kontraproduktivan kada se bojimo i izbjegavamo nešto što nije opasno za nas ili kada se bojimo ili izbjegavamo nešto što bi potencijalno čak moglo biti i dobro za nas.
Zapravo, važno je kako se mi postavimo prema strahu koji osjećamo. Ako si dopustimo poslušati što nam strah želi poručiti, strah nas može potaknuti da razmislimo o potencijalnim posljedicama svojih postupaka i odaberemo sigurnije opcije. No važno je da u tom procesu budemo iskreni prema sebi i otvoreni sagledati strah iz različitih perspektiva.
Podržala bih Vas u Vašoj želji da se obratite psihologu uživo kako bi Vam u ovom procesu pomogao prepoznati uzroke javljanja straha, bilo da je riječ o negativnim iskustvima u prethodnim vezama, razvodu roditelja, svjedočenju lošim bračnim odnosima, nerealnim očekivanjima o braku i romantičnim vezama, niskom samopouzdanju ili nečem drugom.
Pokušajte razmisliti na što se točno odnosi strah koji osjećate: bojite li se da brak potencijalno neće opstati; bojite li se da ćete izgubiti vlastitu slobodu; bojite li se da ćete se promijeniti u ulozi supruge ili majke; bojite li se da ćete biti povrijeđeni; bojite li se da nećete moći ostvariti neke želje ili planove ako budete supruga ili majka; bojite li se da nećete moći ili htjeti zadovoljiti neka očekivanja koja vezujete uz ulogu supruge ili majke; bojite li se percipiranih obveza koje vezujete uz brak i roditeljstvo ili nešto drugo? Odgovori na ta pitanja dat će Vam konkretniji uvid u to čega Vas je zapravo strah. Onda ćete, uz podršku psihologa, moći poraditi na temama koje Vam se pokažu važne, poput povezivanja s vlastitim autentičnim potrebama, rada na povjerenju, otvorenijoj komunikaciji s partnerom, postavljanju granica, osiguravanju vremena za sebe, razvoju samopouzdanja, planiranju aktivnosti kvalitetnog provođenja vremena s partnerom, otpuštanju prijašnjih negativnih iskustava…
Uključite se u aktivnosti koje Vas ispunjavaju i u kojima se osjećate dobro. Što se više osjećate sigurno u sebe, to će Vam biti lakše suočiti se sa strahovima.
Razgovarajte s partnerom o svojim strahovima. Važno je da oboje budete svjesni tih osjećaja i da radite zajedno na njihovu prevladavanju. Otvorena i iskrena komunikacija ključna je za zdrav odnos. Uložite vrijeme i trud u kvalitetno provođenje vremena s partnerom i radite na jačanju međusobne povezanosti. Ako to rezultira većim zadovoljstvom partnerskim odnosom, smanjit će se sumnje koje Vas trenutačno muče.
Koja god Vaša odluka na kraju bila, znat ćete da ju niste donijeli ishitreno, niti ponavljajući neke stare obrasce, već da ste donijeli odluku u skladu sa svojim potrebama i vrijednostima.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
