Pismo
Moj je problem sljedeći: stvarno u budućnosti želim imati svoju obitelj (ženu i djecu), ali me strah da ću se zaljubiti u osobu istog spola. Ne pronalazim atrakciju u smislu romantike prema istom spolu, više mislim u seksualnom smislu. Prema osobama istog spola osjećam više privlačnosti u seksualnom smislu nego prema osobama različita spola, što me jako muči. Pod ovim ne razmišljam da bih, da vidim neku “zgodnu” osobu muškog spola na ulici, poželio s njom imati spolne odnose, o tome razmišljam samo dok gledam porno-filmove. Nije da me ženski spol uopće ne privlači, samo ta privlačnost nije tako velika kao prema istospolnim osobama. Znam da se to sve može promijeniti u budućnosti jer sam tek tinejdžer, ali se brinem. Iskreno, ne mogu se vidjet u vezi s istospolnom osobom u bilo kojem smislu. Na internetu sam također pronašao ovisnost prema gay porno-filmovima. Dok sam još bio dijete (oko 12 godina) upoznao sam se s gay porno-filmovima koje i dandanas gledam. U članku je pisalo da postoji razlika između biseksualnosti i ovisnosti o takvim filmovima. Na primjer, osoba se osjeća loše kad gleda takve filmove i sl., i ja se tako osjećam. Ne znam što učiniti. Odlučio sam da ću prestati gledati takav sadržaj, kao i masturbirati, pa će mi možda to pomoći, ali se i dalje bojim.
Odgovor
Pitanja o seksualnosti dio su odrastanja i dio razvoja svake osobe – danas se može otvoreno o tome razgovarati i podržati svaku osobu da pronađe svoj spolni identitet. Na žalost, otvorena je i mogućnost da dječak od dvanaest godina bude u kontaktu s pornografskim filmovima i na taj način „uči“ o seksualnom ponašanju te s vremenom razvije osjećaj ovisnosti o takvim sadržajima. Naravno da smo slobodni birati čime ćemo ispunjavati svoje slobodno vrijeme, ali sigurno je da količina vremena koje potrošimo na bilo kakvu aktivnost utječe na naše razmišljanje i ponašanje u pozitivnom i negativnom smjeru. Osjećaj ovisnosti ograničava naše mogućnosti jer mislimo i uvjereni smo da bez toga ne možemo. Međutim, ovisničko ponašanje ne nastaje preko noći i treba dosta vremena da se razvije. Na isti način, iako nije baš tako jednostavno, možemo promisliti i odlučiti da se želimo osjećati slobodni birati što ćemo raditi i kako se osjećati.
Mislim da ne moraš sad točno znati što će biti u budućnosti, ionako nije moguće predviđati buduće događaje jer se osoba stalno mijenja ovisno o iskustvima i kontekstu. Ta je promjena koju svatko od nas doživljava naš potencijal, ali i naša mogućnost za neke nove ideje koje nam tada postanu zanimljive i smislene.
Dakle, slobodno si možeš dati još vremena kako bi shvatio ili saznao koje je tvoje seksualno opredjeljenje. Ispred tebe je prostor za učenje o tome kako je važno imati s drugim ljudima dobru komunikaciju i odnose, a iz kojih dolaze i osjećaji ljubavi i privrženosti.
Anamaria Blažić, psihologinja i psihoterapeutkinja
