Pismo
Pozdrav, imam 19 godina i konstantno osjećam velik strah koji me koči u nekim stvarima. Prilično sam hiperaktivna i moram biti stalno u pokretu, misli su mi često crne i negativne, a ne znam kako se maknuti od njih i početi misliti pozitivno. Neke stvari koje osjećam u sebi, a loše su, ne mogu definirati ni složiti u rečenicu, naprosto to ne ide iz mene. Imam dečka s kojim sam 8 mjeseci i često se svađamo, uglavnom ja pokrećem svađu.
Odgovor
Drago mi je što si uspjela napisati i poslati ovo pismo i ipak „složiti“ misli u nekoliko rečenica i mislim da je to neki početak promjene crne boje u neku drugu. Govoreći o strahu općenito, možemo se složiti da je strah ili percepcija straha sasvim nešto osobno. U različitim situacijama svaka osoba ima svoj jedinstveni način doživljavanja opasnosti ili prijetnje iz okoline, ali reakcije na strah su nam svima slične jer se aktiviraju hormonalni odgovori koji nam stvaraju neugodu. Da bismo smanjili osjećaj neugode, za početak možda trebamo otkriti koje su to situacije ili odnosi koji nam aktiviraju reakciju. Tada možemo početi razmišljati o tome postoje li neki obrasci (nesvjesni sljedovi ponašanja) koje možemo promijeniti i učiniti nešto drugo. Možda je tvoja potreba za pokretom ili, kako si napisala, „hiperaktivnost“ neki odgovor na strah i treba tek vidjeti kako ti to može pomoći u kontroliranju ponašanja.
Međutim, kada sami sa sobom razgovaramo, često ne pronalazimo rješenja, tako da je razgovor sa stručnom osobom u koju imaš povjerenja način na koji možeš promijeniti svoje osjećaje. Psihologija nam daje odgovore i praktične izlaze iz zatvorenog kruga misli, osjećaja i ponašanja. Obratiti se se nekome za pomoć nije slabost, već hrabrost koja otvara prostor za neke nove ideje.
Anamaria Blažić, psihologinja i psihoterapeutkinja
