Pismo
Kako riješiti problem straha i povlačenja u sebe kada netko povisi glas i dere se na mene kad recimo nešto ne napravim iz prve (na poslu npr.). I nije da je ta osoba starija, nego čak i mlađa od mene. Kako riješiti tu traumu i strah od toga? Hvala i lp.
Odgovor
Poštovani,
hvala Vam što ste nam se obratili i podijelili svoje iskustvo. Već samim time što ste odlučili potražiti pomoć, pokazujete hrabrost i spremnost da se suočite s onim što Vas muči. To je prvi i često najteži korak na putu osobnog rasta i emocionalnog ozdravljenja.
Strah koji osjećate kada netko na Vas povisi glas, osobito u situacijama kada nešto ne napravite „iz prve“, nije neuobičajen. Takve reakcije često nisu vezane samo uz sadašnji trenutak, već su odjek prošlih iskustava u kojima ste se osjećali posramljeno, uplašeno ili nedovoljno vrijedno. Kada se takve situacije ponove, tijelo i um reagiraju kao da se ponovno nalazite u istoj opasnosti, iako racionalno znate da to nije slučaj.
Važno je razumjeti da se trauma ne mora odnositi samo na velike, teške, dramatične događaje. Katkad su to ponavljane situacije u kojima nismo imali osjećaj sigurnosti, podrške ili prava na vlastiti glas. Ako ste u prošlosti doživljavali da Vas se kritizira, omalovažava ili ignorira kada ste pogriješili, nije neobično da danas reagirate povlačenjem, sramom ili strahom kada se suočite s povišenim tonom (čak i ako, kao što kažete, dolazi od mlađe osobe). Iako danas znate da osoba koja viče možda samo izražava vlastitu frustraciju i nemoć, a ne nužno prijetnju upućenu Vama, tijelo i emocije reagiraju kao da ste ponovno u situaciji koju procjenjujete prijetećom za svoj self.
No dobra je vijest da se takvi obrasci mogu mijenjati. Prvi je korak osvijestiti da ono što osjećate nije slabost, već naučeni način preživljavanja. Drugi je korak naučiti kako se u takvim trenucima smiriti i zaštititi.
Jedna od tehnika koju možete isprobati zove se tehnika uzemljenja. Kada osjetite da Vas preplavljuje strah, pokušajte se usmjeriti na sadašnji trenutak. Pogledajte oko sebe i imenujte pet stvari koje vidite, četiri koje možete dodirnuti, tri koje možete čuti, dvije koje možete pomirisati i jednu koju možete okusiti. Ova jednostavna vježba pomaže nam vratiti se u sadašnjost i smanjiti osjećaj opasnosti.
Jednako tako, korisno je osvijestiti vlastiti tzv. unutarnji govor pa umjesto da sami sebe kritizirate (‘Opet sam pogriješio’, ‘Nisam dovoljno dobar’), pokušajte si reći nešto podržavajuće: ‘U redu je pogriješiti’, ‘Svatko ima pravo na drugi pokušaj’, ‘Vrijedim i kad ne uspijem odmah’. Takve rečenice mogu djelovati čudno u početku, ali s vremenom postaju novi, zdraviji obrasci razmišljanja.
Važno je imati na umu da samopouzdanje nije nešto s čime se rađamo, to je proces koji se razvija kroz iskustva, odnose i način na koji razgovaramo sami sa sobom. Kada osoba često doživljava kritiku, odbacivanje ili ponižavanje, osobito u ranijim fazama života, lako razvije sliku o sebi kao osobi koja nije dovoljno vrijedna, koja ne ispunjava očekivanja okoline i tako se polako, ali sigurno, ukorjenjuje osjećaj nesigurnosti, nedostatnosti. Taj osjećaj tada postaje filtar kroz koji promatramo sebe i svijet oko sebe.
Jačanje samopouzdanja počinje prihvaćanjem vlastitih slabosti i pogrešaka kao dijela ljudskog iskustva. Umjesto da se kažnjavamo zbog onoga što nismo učinili savršeno, učimo se pohvaliti za ono što jesmo; za trud, namjeru, napredak. To uključuje i promjenu unutarnjeg dijaloga pa umjesto rečenica poput „Nisam dovoljno dobar“, korisno je uvježbavati misli poput „Dajem sve od sebe i to je zasad dovoljno“ ili „Vrijedim i kada pogriješim“.
Praktične strategije uključuju vođenje dnevnika uspjeha u kojem se bilježe male, svakodnevne pobjede, čak i ako su to jednostavne stvari poput ustajanja na vrijeme, izražavanja mišljenja ili traženja pomoći. Također, korisno je okružiti se ljudima koji nas podržavaju i koji nas podsjećaju na naše kvalitete. Imajte na umu da samopouzdanje raste kada se suočimo s izazovima i vidimo da ih možemo preživjeti. Svaki put kad se zauzmemo za sebe, kad izrazimo svoje potrebe ili postavimo granicu, gradimo unutarnju sigurnost. Taj proces nije brz, ali je moguć, i vrijedan svakog koraka.
Ako osjećate da je Vaša nesigurnost u sebe duboko ukorijenjena i da Vas ometa u svakodnevnom funkcioniranju, preporučujem da potražite stručnu pomoć. Besplatnu psihološku pomoć i savjetovanje možete dobiti u SOS Rijeka (centar za nenasilje i ljudska prava nudi besplatnu psihološku pomoć osobama koje su doživjele emocionalno ili verbalno nasilje, bez obzira na to kada se ono dogodilo), a dokle god ste mlađi od 30 godina, možete se obratiti i Savjetovalištu za mlade Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ, koje nudi besplatnu psihološku pomoć mladima u kriznim situacijama.
I, za kraj, voljela bih da ne zaboravite kako Vaša reakcija ima svoje razloge i svoju pozadinu, no ti razlozi ne moraju određivati i Vašu budućnost. Uz podršku, razumijevanje i rad na sebi, možete razviti unutarnju sigurnost i naučiti kako se zauzeti za sebe, čak i u situacijama koje su Vam sada teške.
Neka Vam put prema sebi bude hrabar i nježan u isto vrijeme, da u svakom koraku kojim se približavate vlastitoj istini, rastete, jačate i postajete slobodniji.
Vjerujte u sebe! Ja vjerujem u Vas.
Srdačno,
Darija Russo Vilić, dipl. psiholog-prof.
