Pismo
Pozdrav,
moja situacija je sljedeća: naime, već duže vrijeme, otprilike pet-šest godine, sviđa mi se muškarac koji je puno stariji od mene. Ja sada imam 21, a on 50. Odmah na početku javila se jaka fizička privlačnost, no sada su se razvili i određeni osjećaji. Muči me to što mi jednostavno ne izlazi iz glave. Ne prođe nijedan dan da ne razmišljam o njemu. Moram spomenuti da se ne viđamo baš često, ali kad se vidimo, podružimo se i porazgovaramo.
Osim fizičke privlačnosti, leži mi i kao osoba jer je jako opušten i otvoren te ne vrši nikakav pritisak na mene. Zbog situacije u kojoj sam se našla, da ne živim s roditeljima od svoje šeste godine, nego s nonom koja je već pomalo dementna, nemam s kime razgovarati o nekim općenitim životnim situacijama i problemima te mi baš on odgovara za razgovor jer u bližoj okolini često to nemam.
Kod njega mi se jako sviđa što već dugo ima stalan posao, bavi se sportom, mentalno je stabilan i ne izaziva nikakve probleme. Želim spomenuti i to da ga često uspoređujem s tatom koji je čista suprotnost. Moj tata ima problema s alkoholom i kockanjem te je od ranog djetinjstva bio problematičan, a takav je i sada. Često u glavi uspoređujem tatu i toga muškarca i poželim da je moj tata kao taj muškarac, odnosno stabilan i posložen.
Kad vidim tog muškarca osjetim jaku bol i probadanje u prsima, osjećam napetost i lupanje srca, ali mi se i izmami osmijeh na licu. Nikada ni za koga nisam tako osjećala kao za njega. Kada razgovaram s prijateljicama o njemu, ne prestajem se osmjehivati. Voljela bih naglasiti i da često imam potrebu odlaziti na neka mjesta na kojima bi se on mogao nalaziti kako bih ga vidjela i stupila u kontakt s njim. Rekla bih čak i da sam postala malo opsjednuta njime. Ono što me zabrinjava još i više jest to što mi se javlja u snovima; sanjam kako ga čekam ili kako odlazim na neko mjesto s namjerom da ga vidim, što do sada nije bio slučaj, odnosno nikad nisam imale takve snove i to mi izaziva nemir.
U zadnje vrijeme često plačem i izrazito sam nemirna zbog cijele situacije jer ne znam što mi je činiti i zbunjena sam jer ne znam zašto mi se sviđa toliko starija osoba i to već duže vrijeme. No plakanje i izraziti nemir nisu nešto s čime se susrećem prvi put kada je riječ o ovoj situaciji. Bilo je razdoblja kada sam bila skroz ok s cijelom situacijom, ali dogodi se katkad da me toliko muči da se rasplačem. Cijela situacija koja već traje poprilično dugo mi jako utječe na psihičko stanje za koje osjećam da se sve više pogoršava.
On ni nakon toliko vremena ne zna što se sa mnom događa i kako se osjećam, a ja bih mu to stvarno htjela reći, ali jednostavno nemam hrabrosti, strah me njegove reakcije.
Ispričavam se na dužem opisu problema i unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
Odgovor
Draga djevojko,
vrlo ste opširno opisali svoju situaciju na koju otpada velik dio Vašeg unutarnjeg promišljanja tijekom dana. Ono što mi nedostaje jest što Vam zapravo treba od mene pa ću stoga s Vama samo podijeliti neka svoja zapažanja.
Jasno mi je da Vam se osoba o kojoj govorite jako sviđa, vjerojatno ste i zaljubljeni u nju, a svakako Vam je odnos s njom ugodan i daje Vam nešto što Vam treba.
Spominjete veliku razliku u godinama. Mnogo je parova s velikom razlikom u godinama. Baš poput svih drugih parova, i oni se suočavaju s izazovima, a specifični izazovi takve dobne razlike se najviše odnose na različite životne prioritete vezane uz dob (primjerice, mlađa partnerica može biti orijentirana na izgradnju karijere koju je muškarac već realizirao; ili je željna izlazaka i aktivnosti koje starijem muškarcu postaju naporni) te na razliku u razini energije i zdravlju do koje dolazi s godinama (pa ako sve ide prirodnim tijekom, veća je vjerojatnost da će jednom starijeg partnera trebati njegovati). Naravno, ima i drugih izazova (kao što je pitanje stvaranja obitelji i djece, možda strah od društvene stigme i osude okoline), no ako par dijeli zajedničke vrijednosti i otvoreno komunicira, mogu se uspješno nositi s izazovima.
Iako osjećam Vašu bojazan vezanu uz tu razliku, ipak mi se čini da problem leži negdje drugdje. Vaši osjećaji traju već dugo, a čitavo to vrijeme ne čujem da se taj odnos na neki način značajno mijenja. Čini mi se da ste sve vrijeme poznanici koji se dobro slažu i lijepo komuniciraju. Vi želite više, postajete gotovo pa opsesivno vezani uz njega, tražeći ga i nastojeći ga sresti, što utječe na Vaše emocionalno stanje, izaziva nemir, zabrinutost, promjene raspoloženja, poremećaj spavanja. Znak je to da ovakvo stanje stvari za Vas više nije dobro. I sami ste spomenuli da biste mu htjeli reći što osjećate. To je nešto što bi prekinulo ovu neizvjesnost i sigurno pokrenulo neku promjenu. Jasno mi je da Vas je strah moguće reakcije ili mogućega gubitka, ali Vi već neko vrijeme gubite svoj mir. Kakav god ishod bio, trebate ga. Ne želim ništa pretpostavljati, ali možete ili dobiti njega ili dobiti priliku da žalujete zbog gubitka i s vremenom dobijete natrag svoj mir.
S obzirom na to da sam u Vašem upitu saznala još nešto, vezano uz Vašeg oca, život s nonom i percipiranu nemogućnost da s nekim iz svoje okoline razgovarate o problemima i općenitim životnim situacijama, mislim da bi bilo dobro porazgovarati sa stručnom osobom. Možda ste se povezali s ovim muškarcem baš zato što Vam je njegova pristojnost, dostupnost, ljubaznost dala nešto što Vam treba, a što, uostalom, treba svima nama. Otkriti svoje emocionalne potrebe i naći način kako ih zadovoljiti u raznim životnim situacijama svakako je nešto što možete dobiti kroz proces savjetovanja i što može postati Vaš dugoročni resurs.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
