Pismo
Pozdrav,
u životu sam uvijek bio sramežljiv i povučen. I usamljen. Tek s 23 godine sam napokon izašao iz sebe, upoznao djevojku i život se činio posloženim. Znam da je glupo pridavati važnost nečemu tako “nebitnom”, što je svatko iskusio, no tada sam shvatio da sam normalna osoba i da mogu biti sretan. Sada sam skoro godinu dana sam. Imam osjećaj kao da više nikad neću biti potpuna osoba, da sam se vratio na staro i da se moram naučiti živjeti sam. Znam da sreća ne bi trebala ovisiti o drugoj osobi, ali znam i kako se osjećam kad imam nekoga, a kako kad nemam.
Donedavno, dok nisam ni tražio nikoga, osjećao sam se OK, kao da držim konce u svojim rukama. Sada, nakon neuspjeha na aplikaciji za upoznavanje, osjećam kao da stvari više nisu u mojim rukama. Osjećam se odbačeno i nekompatibilno. Mislio sam da se mogu nositi s tim, ali čini se da nisam bio svjestan emocija koje se gomilaju u meni.
Sada već drugi put u tjedan dana nekontrolirano jecam, i to me potaknulo da potražim savjet. Već se pokušavam nositi s tim tjelesnom aktivnošću i kreativnim izražavanjem.
Osjećam se loše i kao da me muče problemi za koje sam prestar. Nemam prijatelja kojima bih mogao govoriti o tome. Prije nekoliko godina išao sam doktoru zbog anksioznosti i depresije.
Odgovor
Dragi mladiću,
hvala na spremnosti da se otvoriš i od nas zatražiš savjet. Čitajući tvoje pismo mogu osjetiti sjetu i tugu koju proživljavaš. Iskustvo proživljene ljubavi je značajno i to posebno u formativnim godinama u kojima se trenutačno nalaziš. Emocije su za većinu ljudi životne vodilje i kako su s nama cijeli život, nikad nismo stari za njihovo doživljavanje.
U današnjem svijetu sve se više naglašavaju ugodne emocije, poput sreće ili uzbuđenja, a istodobno se neugodne emocije, poput tuge, sram, ili straha, nerijetko nastoje zanijekati i prikriti. Kada dođe do prekida, u psihološkom smislu govorimo da je osoba doživjela gubitak. O tome kako će osoba reagirati na gubitak ovisi o nizu čimbenika poput osobina ličnosti, načina interpretacije situacije, stila suočavanja, kao i o socijalnoj podršci i drugim čimbenicima. Odnosno, ne postoje univerzalni načini kako se ljudi nose s gubitkom. Zanima me, kako se dogodio prekid? Tko je prekinuo vezu? Jeste li oboje jednako voljno donijeli tu odluku? Kako inače reagiraš kada ti se dogodi nešto neugodno? Dopuštaš li sebi da proživiš situaciju u potpunosti ili pribjegavaš različitim aktivnostima kako bi prikrio emocionalnu bol? Dopustiš li vremenu vrijeme? Za neke situacije, a posebno kod prekida, potrebno je određeno vrijeme da osoba postane svjesna da je veza završila, da si dopusti i ljutnju i tugu, da se prisjeća i pozitivnih i negativnih situacija, da vidi što i kako dalje. Riječ je o procesu.
Zanima me kako si reagirao kad se prekid dogodio? Što si napravio? Kada bi sebi dopustio proživljavanje svih nagomilanih emocija, što misliš što je najgore što se može dogoditi, a što najbolje?
Postoje li neke misli koje ti prolaze glavom dok se prisjećaš prekida? Koje točno? Često negativne misli pojačavaju osjećaj tuge i gubitka kontrole. Kad bi se kratko osvrnuo na sadržaj misli, koliko vjeruješ u svaku na skali od 0 do 100%? Postoji li neka misao u koju vjeruješ više od 80%? Ako da, kratko je promotri s pomoću sljedećih pitanja: (1) Koji dokazi govore u prilog tome da je ta misao točna? (2) Koji dokazi govore u prilog tome da nije točna? (3) Kada bi stavio na vagu dokaze za i dokaze proziv, gdje bi prevagnulo? Kako to?
Sjeti se da je u redu ako ti je ljubav kao životna domena važna i ako te iskustvo ljubavi puni životnom energijom. Voljela bih da i sada osvijestiš što je tebi važno i bitno u njoj: Kakav si kad se zaljubiš? Kakav partner želiš biti? Čemu te prethodno iskustvo naučilo? Koje pozitivne osobine želiš zadržati kad se pojavi nova osoba?
Napisala sam puno pitanja i voljela bih kada bi odvojio vrijeme i odgovore napisao u pisanoj formi. Takav način refleksije može ti pomoći da racionalnije promotriš situaciju i dođeš do uvida koji ti mogu biti snaga za dalje.
Ohrabrujem te da nastaviš s tjelesnom aktivnosti i kreativnim izražavanjem ako ti to odgovara. Ako primijetiš da depresivno raspoloženje, negativno razmišljanje i nekontrolirano plakanje traju dva tjedna ili duže i da značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje, ohrabrujem te da stručnu pomoć potražiš uživo kako bi dobio adekvatniju pomoć. Popis kolega možeš potražiti na sljedećoj poveznici: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/ .
Nadam se da si ovim putem dobio podršku koju si očekivao.
Sretno, i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja
