Pismo
Ušla sam u neki „situationship“ prije skoro tri mjeseca, ponašamo se kao da smo skupa, zove me „ljubavi“ (tu i tamo), uvijek smo se dopisivali, ima mene na pozadini (kao i ja njega), nije puštao „seen“, osim dok radi, ali to mi je bilo ono okej jer radi i razumijem, zvao me k sebi, rekao mi je da mogu spavati kod njega (što i jesam). Međutim, sve se to razrijedilo, tj. češće me pušta na „seenu“, i ako pričamo, popričamo što popričamo, ne viđamo se zbog posla mog i njegovog jer ja imam tri smjene, on radi ili cjelodnevnu ili popodnevnu, a obje završavaju u ponoć. Znam da se kaže „tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izliku“… i meni se katkad čini da nalazi način, katkad da ima izliku zašto se ne viđamo i okrivljuje smjene. Razumijem da je umoran i da ga posao iscrpi, i sve je meni jasno, ali ako se ne vidimo, barem da se dopisujemo, ako ništa drugo. Ali rekao je da nije na mobitelu i da nema tu potrebu i da sam ja jedina s kojom se uopće dopisuje. Pitala sam ga osjeća li što prema meni, ja sam počela nešto osjećati prema njemu jer, eto, meni je i to malo što se viđamo bilo dovoljno. Rekao je da nema nikakve osjećaje jer se, kao, ne vidimo dovoljno da bi ih razvio (u ova tri mjeseca ne znam ni sama koliko puta sam spavala kod njega, bila kod njega i koliko puta smo prije toga bili vani i šetali). Razgovarali smo o svemu još i prije i rekao je da ga je bivša užasno povrijedila jer ju je valjda htio zaprositi, ili što je već htio, i saznao je da ga vara. To je bilo prije godinu dan, ako se ne varam. I sad više ni sama ne znam što napraviti, ne znam da li da se maknem, jer me boli i ono malo duše što sam uspjela pokrpati zbog osoba prije njega, ili da probam još pa možda negdje odvede. Ali toliko me boli sve to njegovo ponašanje i te neke stvari koje zna reći, toliko se suzdržavam da se ne rasplačem jer nema potrebe, nije mi dečko, a u drugu ruku mi je preteško jer sam ujedno i veliki „overthinker“ i ovakva slična stvar mi se dogodila i u siječnju – sve super sve pet, kao želi nešto sa mnom i onda se sve manje i manje čujemo i onda… Stvarno više ne znam kako da doprem do njega, da mu kažem nešto, a ni sama ne znam što, možda shvati da to nije u redu ili ne znam ni sama što. Samo mi treba pomoć jer sam zapela negdje u toj cijeloj situaciji i ne mogu izaći iz nje “čitava”.
Odgovor
Potreba za pripadanjem jedna je od osnovnih ljudskih potreba, a upuštanje u romantične odnose jedan od načina na koje tu potrebu nastojimo zadovoljiti. Kada se zaljubimo i počnemo gajiti osjećaje prema drugoj osobi, težimo da nam ono što osjećamo bude uzvraćeno. No kao i bilo koja druga vrsta odnosa (prijateljska, obiteljska, profesionalna itd.), tako i partnerska može postati izvorom nezadovoljstva, nesigurnosti i razočaranja ako osjetimo da nije u skladu s našim željama i očekivanjima.
Iako odnos koji opisuješ izvana nalikuje romantičnoj vezi, nije definiran kao takav te ne podrazumijeva obavezu koju partneri jedno prema drugome obično imaju. Ne znam jeste li ikada otvoreno razgovarali o tome što vas sprječava da “službeno” budete zajedno. Možda se na taj način “štitite” od mogućnosti da budete povrijeđeni (s obzirom na to da ste oboje imali neugodna prethodna iskustva), a moguće je i da ne postoji jednaka spremnost na obavezu koju upuštanje u romantičnu vezu podrazumijeva. Koji god bili razlozi u podlozi, prepoznala si kako te trenutačni odnos opterećuje i izvor je stresa, a ponašanja dečka čini nesigurnom i nezadovoljnom. Drago mi je što si uvidjela potrebu za savjetom i promjenom jer svatko zaslužuje biti u odnosu u kojem će mu osjećaji biti uzvraćeni. Odgovor na pitanje je li to moguće u trenutačnom odnosu morat ćeš saznati sama, no ono što ti mogu savjetovati jest da, prije svega, razmisliš koja su tvoja očekivanja. Što želiš, na koji način i pod kojim uvjetima? Zaslužuješ li nečiju punu posvećenost? Kako se ponašamo prema osobama do kojih nam je stalo te dobivamo li jednako nazad? Pokazuje li ti ovaj dečko svojim ponašanjem to ili nešto drugo, kao npr. potrebu za neobaveznim druženjem? Navodiš da negira postojanje osjećaja radi pomanjkanja vremena koje provodite skupa, no je li pronašao način da počnete provoditi više vremena skupa?
Romantični odnosi zahtijevaju obostrani trud, ulaganje i posvećenost, spremnost na kompromise i suradnju kako bi se stvorili temelji povjerenja. Ako ne postoji angažman s obiju srana, uvijek će se netko od uključenih osjećati zapostavljeno, razočarano i, na kraju, povrijeđeno. Kako bi spriječila da se to dogodi, otvori karte – pokušaj otvoreno porazgovarati o stvarima koje te muče i reći kako se osjećaš zbog njegova ponašanja. Na temelju njegove reakcije i spremnosti na traženje rješenja, znat ćeš na čemu si. Ako pokaže spremnost na trud i promjene, moći ćete početi graditi iskren i otvoren odnos kakvom težiš. Ako ne prihvati ili uvaži kako se osjećaš zbog njegova ponašanja, znat ćeš na čemu si. Iako takva saznanja znaju biti bolna, pomažu nam u donošenju odluke da ne pristajemo na polovične odnose u kojima ne dobivamo ono što zaslužujemo. U svakom slučaju – bit ćeš na dobitku jer će doći do razrješenja onoga što te trenutačno muči i iscrpljuje. Sretno!
Ana Goleš, psihologinja
